Nevjerovatno , ali istinito. Naša zemlja je sasvim neočekivano i ničim izazvana dobila svoju prvu avanturističku igru! Mislim da je, radi domaćih skeptika, najbitnija stvar za napomenuti odmah na početku to da je Potraga, uprkos svom primitivnom engineu i ne baš reprezentativnom izgledu, prava point & click avantura solidne atmosfere, iako se zasniva na prerenderisanim scenama. Mada, nije baš da je riječ o nečemu tipa Myst, nego je više urađena u stilu pojedinih Nancy Drew igara jednostavnijeg gameplaya, budući da je namijenjena prije svega djeci, a zatim i odraslima koji žele nešto naučiti o svom porijeklu.
Molim?
Potraga za blagom BiH je projekat koji promoviše kulturno-historijsko naslijeđe Bosne i Hercegovine, napravljen novcem španskog MDG Achievement Funda, čija je svrha rad sa lokalnim nevladinim organizacijama na smanjivanju nejednakosti u društvu i pomaganju siromašnima. Šarolik razvojni tim domaćih autora obuhvata scenariste Lamiju Grebo i Alena Tatića, crtača cutscena urađenih u obliku stripa Filipa Andronika, crtača artworka Borisa Stapića i druge.
Igra je napravljena na osnovu plemenite ideje da putem gameplaya dopre do mlađih generacija i pouči ih historiji i kulturi vlastite zemlje – moram reći da je u njoj zaista moguće vidjeti zanimljive i nove stvari. Lokacije su stvarne, kao i većina predmeta koje ćete pronaći, a u razgovorima između likova često je moguće pročitati (nema glasova) korisne činjenice o Bosni i Hercegovini koje ste možda preskočili na časovima historije ili ih niste uopšte niti učili. Nažalost, već prva lokacija, Orlovačka pećina, imala je u trenutku pisanja teksta nefunkcionalan web sajt (tipično), mada je u in-game dnevniku bilo moguće pročitati nešto malo informacija o njoj, kao što je činjenica da su u njoj pronađeni ostaci grnčarije naših predaka stari 3.500 godina.
Potraga za blagom BiH je besplatan proizvod kojeg možete igrati direktno na njegovom zvaničnom web sajtu (link ispod) ili ga skinuti na deskop. Najbolje bi bilo da se odlučite za ovu drugu opciju umjesto petljanja sa OSA Kit Pro Playerom potrebnim za igranje direktno u web browseru, pošto je dotični katastrofično nestabilan, te ga krasi bugovita deinstalacija na Windowsu 7. Nakon pokretanja igre, čija je veličina svega nekih sedamdeset megabajta, dočekat će vas zanimljiv uvodni meni sa fantastično atmosferičnom muzikom. Savjetujem vam da dugo gledate u taj meni, jer je to najbolji dio igre.
Naime, bez obzira na plemenitu ideju kojom je bilo vođeno društvo koje ju je napravilo, Potraga za blagom BiH pribjegava nekima od najgorih oblika gameplaya koje je avanturistički žanr izrodio – na primjer, predmeti ključni za rješavanje zagonetki su zaključani i nemoguće ih je pokupiti dok ne dođe vrijeme da ih možete i trebate upotrijebiti pri rješavanju neke zagonetke. Šta ovo znači u praksi? Pa, na pojedinim lokacijama ćete biti prisiljeni na epske količine backtrackinga kako biste se vratili po određene objekte, nakon što aktivirate trigger koji omogućava da ih
uzmete i primijenite na dato mjesto.
Radnja vas stavlja u ulogu Mikija koji u spomenutoj Orlovačkoj pećini pronalazi misteriozni novčić i u pratnji svoje sestre Sare odlazi na put istraživanja njegovog porijekla i svrhe širom Bosne i Hercegovine, zalazeći uFranjevački samostan u Fojnici, istražujuči ruševine ilirskog grada Daorsona i pričajući sa raznoraznim historijskim znanjem potkovanim likovima, koji će vas polako uvoditi u tajnu prošlost naše zemlje.
Slomljena strijela
Tekstualni dijalog kojem ćete svjedočiti mjestimično ima dobar humor, mada likovi “zvuče” za mrvicu previše ukočeno (naša šanerska omladina definitivno ne priča ovako kako oni pričaju), pa to pomalo ometa uživljavanje. Također, zagonetke se zasnivaju na pixel huntingu, što samo po sebi nije toliko loše, koliko je loša činjenica da vrlo ograničene i linearne lokacije i nemogućnost slobodnog okretanja oko sebe u cilju razgledanja okoline rezultira iskustvom zamornijim od stvarne lekcije historije u školi.
Iako je, ponavljam, ideja ovog projekta hvale vrijedna, valja biti iskren i reći da autori ne znaju napraviti igru, i to se vidi. Jedan od osnovnih problema vezanih za nju je, naravno, neatraktivni izgled – možemo mi razglabati do mile volje o korisnom i edukativnom sadržaju u njoj, ali ako su autori zaista namjeravali mlađu generaciju privući da nešto nauči kroz igranje, morali su im to prezentirati na neki bolji i atraktivniji način. Čak i ja, koji sam redovno igrao neke stvarno opskurne tekstualne avanture, moram napraviti jedan poprilično veliki mentalni skok u prošlost ukoliko se mislim uživjeti u atmosferu ovoga.
Usput, u igri postoji bug koji može zaustaviti igranje – ukoliko pritisnete Dnevnik, pa onda dugme za glavni meni, dnevnik će ostati otvoren, a meni igre neće biti vidljiv, kao ni bilo koji drugi element interfejsa, zbog čega ćete je morati isključiti i ponovo pokrenuti kako bi nastavili igrati. U svakom slučaju, ne pokušavajte aktivirati glavni meni dok je dnevnik otvoren.
Kad smo već kod bugova, da se vratim na onaj OSA Kit Player – ako ga probate instalirati radi pokretanja igre i primijetite da vam browser ne radi kako treba, sistem izbacuje errore, a igra zaglavljuje, možete se opustiti – dovoljno je samo da obrišete prokletinju, a Potragu downloadujete na računar da se sve vrati normalno i bez error stanje.
I konačno, mislim da sam na lokaciji u Daorsonu naišao na bug koji onemogućava prolazak igre; pored toga, kada sam je ponovo počeo, zaglavila je na crnom ekranu između dvije cutscene. Bummer!
Uprkos nedostacima, ova avantura donekle uspijeva vući na zlatni period eksperimentalnih avantura sredinom devedesetih kada su se umjesto standardne grafike koristile raznorazne uvrnute tehnike, od full motion videa (Gabriel Knight 2), pa do prerenderisanih scena (Myst). Čovjeku koji je odgovoran za muziku također treba jasno napisati ime – Denis Šparavalo. On je apsolvent kompozicije na Muzičkoj akademiji u Sarajevu, a razlog zašto ga vrijedi izdvojiti je izuzetno visoka umjetnička kvaliteta soundtracka, koji je na momente apstraktan i avangardan, a na momente vuče u neka daleka srednjovjekovna vremena. Šparavalo je vješto uklopio različite muzičke stilove u jedan specifičan i igri prilagođen, tako da ga je nemoguće smjestiti u neki određeni žanr.
Igra makar uspijeva u jednom – da u vama probudi želju da lično posjetite prikazane lokacije i upijete djelić historije. Radi se o relativno korisnom doprinosu našoj siromašnoj industriji igara, a za ubuduće, mogu se samo nadati da će biti više ovakvih i naprednijih projekata.