Kako su prolazile godine, tako je i stari Ubisoftov junak bez udova polako tonuo u zaborav: nakon nekoliko platformera iz PS One ere, Rayman je mjesto na pozornici prepustio ludim zečevima, koji su postali glavne zvijezde Ubisoft family friendly ponude. No, Rabbidsi su ubrzo dosadili svima, pa smo na prošlogodišnjem Electronic Entertainment Expou konačno dočekali najavu novog Raymana – i to u obliku ni više ni manje nego 2D platformera.
I na prvi pogled, Rayman: Origins djeluje baš kao klasični platformer: kroz nivoe ćete trčati sa lijeve na desnu stranu, skakati na protivnike kako bi ih “balonizirali”, preskakati prepreke, boriti se sa ponekim bossom i sve to u nekoliko različitih “svjetova” (pustinja, more i podmorje, džungla, Sjeverni pol). Ali, na drugi pogled ćete zapaziti kako je ovo zapravo platformer sa nekoliko dobrih ideja, kao i atmosferom kakva se ne viđa svaki dan...
Dare
Važnija od tih nekoliko ideja je svakako otpisivanje staromodnog i danas nepotrebnog sistema “života”, koji vas je ionako samo nervirao povratkom na početak aktuelnog “svijeta” ili misije. Jer, kada ste zadnji put ubacivali žetone u kompjuter ili konzolu? Drugim riječima, odmah možete zaboraviti na dobar dio frustracija uzrokovanih old-school težinom, čak i ukoliko vam kontrole ne budu u potpunosti odgovarale.
Iako mi sa njima nismo imali nikakvih problema, na Webu smo zapazili par zamjerki na račun Raymanovog skakanja, koje je ovaj put upotpunjeno i lebdenjem, jednostavnim udarcem (dostupan i u jačoj verziji nakon nekoliko sekundi držanja tipke), sprintanjem i klizanjem (držite analog prema dole nakon kraćeg sprinta). Sve te vidove kontrole ćete dobivati kako budete napredovali: na početku možete tek skakati i sprintati, da bi se nivoi pred kraj pretvorili u kombinaciju Princa od Perzije, Super Meat Boya i ko zna čega sve ne – sve sa trčanjem po zidovima, lebdenjem na raznoraznim gejzirima i klizanjem po ledu (okruženi šiljcima).
Nivoe možemo podijeliti u nekoliko kategorija: u prvu spadaju klasični platformerski u kojima ćete trčati sa kraja na kraj, skupljati Lumse (malena uspavana stvorenja koja mijenjaju zvjezdice ili novčiće iz nekih drugih platformera) i oslobađati Electoonse (vesela i... zarobljena stvorenja je jedini opis koji mi trenutno pada na pamet!) i... to bi više-manje bilo to. Istina, većina takvih nivoa je začinjena i sa po dva tajna područja sa dodatnim kavezima punim zarobljenih Electoonsa, na koja ćete ponekad naići usput, a u drugim prilikama ćete se morati prilično potruditi da ih pronađete.
Osim platformerskih nivoa, Rayman: Origins nudi i njihovu side-scroller varijantu, u kojoj ćete letjeti na komarcu i usisavati (ali i napucavati) protivnike, usput skupljajući uspavane Lumse. I na kraju, tu je 10 nivoa koji podsjećaju na boss borbe iz Super Meat Boya – što će reći da zahtijevaju neprekidan sprint i savršen tajming kako biste spasili živu glavu i stigli blago koje vam bježi ispred nosa.
Stylo
I kao nakon što svakog dobrog jela dolazi desert, tako i mi tek sad stižemo do najslađeg i najboljeg aspekta Originsa – izgleda i animacije, koji su na nivou kakav se rijetko viđa, pa čak i u indie naslovima. Za to možemo zahvaliti odličnom UbiArt Framework engineu, kojeg je Ubisoft Montpellier ekipa, sa Michaelom Ancelom na čelu, iskoristila za kreiranje 2D svijeta prepunog detalja i živosti, počevši od simpatičnih animacija likova (kako onih kojima upravljate, tako i nekolicine NPC-ova i protivnika koji će vas na momente podsjetiti na Angry Birds ptice i Machinarium robote), pa do izgleda svjetova kroz koje se krećete.
Tako ćete, uprkos njihovom dizajnu koji kao da je ispao iz nepisanog udžbenika za platformere (već spomenuti džungla, voda, led, pustinja i vatra), u istim itekako uživati zbog neočekivanih preokreta: ledeni svijet je zapravo svojevrsna limunada sa kockama i santama leda kao platformama, limetama koje služe za odskakivanje, bodljikavim narandžama i plutajućim kriškama lubenice, dok je vatreni u suštini kuhinja prepuna noževa i viljuški sa očima i tuba ljutog kečapa u ulozi vatrenih prepreka. Ne smijemo zaboraviti ni pustinju, u kojoj susrećemo neslućenu kombinaciju muzičkih instrumenata i indijanskih totema (između ostalog), što nas dovodi i do još jednog predivnog aspekta – muzike.
Sa njom bi mogli produžiti raniju analogiju: ako su izgled i animacije desert, muzika je šlag na torti istog tog deserta – savršeno zaokružuje Rayman: Origins cjelinu i zvuči unikatno, fantastično, ludo i predivno. Jer, kako drugačije opisati kombinaciju umirujuće muzike i pjevušenje misterioznih stvorenja dok ste u podmorju, okruženi svjetlećim planktonom, što kasnije prelazi u ludu i energičnu melodiju sa bendžom, koja kao da je ispala iz najbizarnijih crtića vašeg djetinjstva, da bi na kraju sve bilo obogaćeno uplivima muzike iz western filmova i španskog mariachija praćenog neobičnim pištaljkama...
Genijalno je najkraći i najtačniji mogući opis Rayman: Origins soundtracka, zbog kojeg se isplati kupiti i Collector’s Edition verziju igre, ako je danas uopšte možete pronaći u nekoj od online prodavnica.
O Green World
I da sumiramo – novi Rayman, blago rečeno, oduševljava kompletnom prezentacijom i stilom, dok gameplay ne zaostaje puno za fantastičnom atmosferom. Pa, ukoliko posjedujete bilo koju od platformi na kojoj se igra pojavila tokom proteklih nekoliko mjeseci, od nas imate srdačne preporuke – za koju god verziju se odlučili, nećete pogriješiti.