Oracleov softver za kreiranje virtuelnih mašina dugo je tapkao u mjestu po pitanju brzine i nekih bugova koji bi mjesecima ostajali neispravljeni. Poseban problem je predstavljala nepredvidljiva sporost Virtualboxa u izvršavanju virtuelnih računara, odnosno pojedinih operativnih sistema u njima.

Međutim, Virtualbox 5.0 je stigao na krilima nekoliko bitnih noviteta, među kojima se najviše ističe bolja virtualizacijska podrška, odnosno podrška za paravirtualizaciju Linux i Windows virtuelnih mašina. Zahvaljujući tome, operativni sistemi instalirani u virtuelnim mašinama trebali bi raditi mnogo brže nego do sada. Također, Virtualbox je sada u stanju bolje iskorištavati napredne mogućnosti procesora, zbog čega bi se aplikacije u virtuelnim mašinama trebale u većini slučajeva brže izvršavati.

S ciljem testiranja ovih navoda, instalirao sam Windows 8.1 Enterprise evaluation, čiji se prethodnik – vanilla "Osmica" – u VirtualBoxu vukao kao pregažena mačka. Dakako, svjestan sam toga da ni moj računar nije u cvatu mladosti, što neizbježno utiče na performanse virtuelne mašine. Ali, svojevremeno (kada kažem "svojevremeno", mislim na tekst u INFO-u iz 2012. godine), u usporedbi sa VMWare Playerom VirtualBox je bio znatno sporiji u emuliranju računara sa gore spomenutim OS-om.

Enivej, peta verzija Oracleovog virtualizacijskog programa pristojnom brzinom gura Windows 8.1 – osjetno brže nego prije. Instalacija je kraća, bootanje također, a pokretanje različitih aplikacija i elemenata interfejsa responzivnije. Ovo donekle važi i za Linux (Kubuntu), mada je poboljšanje minimalno, skoro neprimjetno.

Drugi veliki novitet je mogućnost enkriptiranja virtuelnih diskova 128-bitnom i 256-bitnom AES enkripcijom, što drastično produžava vrijeme podizanja virtualiziranog sistema, pa budite upozoreni na to da vam za takvo nešto treba jak hardver. Enkripciju možete aktivirati u "General" sekciji postavki virtuelnog računara, te odrediti šifru koju je potrebno ukucati svaki put prije njegovog pokretanja.

I konačno, Virtualbox 5.0 donosi USB 3.0 podršku – virtualizirani sistemi sada direktno mogu pristupiti USB 3.0 uređajima pri punoj brzini.

1/1

S druge strane, Oracle ne bi bio Oracle kada nova verzija Virtualboxa ne bi patila od čudnih bugova, pa tako možete očekivati nemogućnost bootanja enkriptirane virtuelne mašine u pojedinim slučajevima (rado bih vam rekao koji je uzrok tome, ali mi program nije izbacio nikakvu error poruku). Osim toga, navodno bolja podrška za prebacivanje fajlova njihovim prevlačenjem između "domaćinskog" operativnog sistema i onog u virtuelnom računaru kao i do sada radi kako zvijezde odrede – potpuno nepredvidljivo i nepouzdano. Korisnici se na Oracleovom forumu trenutno zabavljaju nabrajanjem svih silnih bugova od kojih pati Virtualbox 5.0, pa ako ga planirate koristiti za nešto ozbiljno, bacite pogled na dotični thread.

Ukoliko, pak, naprosto želite isprobavati različite operativne sisteme i softver u sigurnom okruženju, bez zagađivanja vašeg host sistema, Virtualbox 5.0 će vam to malo olakšati u odnosu na svoje prethodne verzije. Program je taman toliko ubrzan da se prosječnom korisniku neće okrenuti želudac svaki put kada pomisli na testiranje nečega u Virtualboxu. Nažalost, nova verzija ne znači i ispoliranost, tako da i dalje morate učiti živjeti sa mušičavošću ovog virtualizacijskog alata.

Ali, znate kako kažu – poklonjenom konju se ne gleda u zube. A, Virtualbox 5.0 je jedan moćan besplatni konj.

https://www.virtualbox.org/wiki/Downloads

Ocjena: 4

Cijena: besplatno

PLUS
Noviteti, brzina

MINUS
Bugovi

SPECIFIKACIJE:
Minimum: 512MB RAM-a, Windows XP / Linux / OS X / Solaris
Testirano na: Athlon 64 X2 5600+, 4GB RAM