KOLUMNA: Besplatni WiFi i druge istinite laži

Jedna od udarnih vijesti sa početka ove godine je bila informacija da je jedan domaći autoprevoznik u autobuske linije unutar Sarajeva instalirao WiFi rutere. Nakon toga, saznao sam da se solidan broj putnika počeo voziti ekskluzivno sa ovom kompanijom – i čini se da oni nisu jedini koji su preko noći postali željni „džabnog“ Interneta unutar javnog prevoza.

Da budem iskren, nisam mislio da ću samo godinu dana nakon što sam u Kopenhagenu ostao zatečen činjenicom da Danci imaju besplatan WiFi u bilo kojem obliku javnog prevoza istu stvar doživjeti i u našoj domovini. Naravno, u pitanju je zanimljiva i vrlo isplativa poslovna odluka, ali je neobično vidjeti neke pozitivne svjetske trendove kako se pojavljuju i u našoj državi – pogotovo kada je naša telekomunikacijska situacija jako zamršena na svakom osnovu, bez obzira da li pričamo o telekom operaterima, TV stanicama, Regulatornoj agenciji za komunikacije ili nekom drugom organu ili kompaniji.

Ipak, besplatan WiFi nije samo beneficija naprednih i modernih društava, već je također i potencijalna budućnost telekomunikacija. Naravno, ovo je konstatacija sa kojom se telekom operateri iz bilo koje države na svijetu ne žele složiti, ali ideja otvorenog Internet pristupa ima neke vrlo zanimljive implikacije za moderno društvo. Tako najglasniji zagovarači otvorenih WiFi mreža pokušavaju doskočiti poprilično visokim cijenama mobilnih usluga u različitim državama, tako što se zalažu za ideju otvorenih WiFi mreža pomoću kojih bi ljudi mogli koristiti VoIP aplikacije poput Skypea ili Vibera da komuniciraju jedni sa drugima, i time skupe mobilne tarife, razne mobilne dopune i postpaid račune zauvijek ostave u historiji. Uzmite u obzir novije generacije automobila koje će dolaziti sa iOS i Android operativnim sistemima i Internet of Things uređaje, te dobivate jasnu sliku društva koje je povezano na svaki mogući wireless način – a cijene mobilnog Interneta su većinski i dalje vrlo visoke, bez obzira da li pričamo o SAD-u, Finskoj ili Koreji.

Međutim, na globalnoj sceni, korištenje otvorenih WiFi mreža ima i neke druge posljedice. Naime, da biste mogli uspješno koristiti određeni WiFi signal, pored čitave infrastrukture, potrebno je da on zauzima i tačno određenu frekvenciju u elektromagnetnom spektru. Naravno, WiFi signalima, kao najnovijim tehnologijama je dodijeljen i nešto viši, neiskorišteni dio elektromagnetnog spektra, s obzirom da su oni niži nivoi rezervisani za TV i radio signale. I upravo u tome počinje da se krije tajna besplatnog WiFi-a, jer bi se ove mreže „sakrile“ unutar solidnog dijela neiskorištenih frekvencija, ili bi zamijenile dijelove spektra koji otpadaju na TV signal, a što bi im donijelo ogromnu prednost. Naime, TV signal – odnosno taj dio frekvencijskog spektra – nudi mnogo bolji prodor signala u odnosu na standardne WiFi mreže i njihove signale. Tako TV signal možete hvatati i sa onom „ribljom kosti“ od antene koju vaši djedovi i nane imaju prikačene na njihovoj ruralnoj vikendici, jer TV signal sa lakoćom zaobilazi asfaltne i prirodne prepreke, te jednako dobre „hvata“ i preko livade i preko najgušće šume. WiFi signal, međutim, nema tu mogućnost, ali bi sa zauzimanjem frekvencije iz TV spektra pristup Internetu u nešto više izolovanim sredinama postao problem prošlosti, dok bi projekti poput Project Loona morali da se koriste samo na najviše izolovane dijelove Antarktika ili centralne Australije, te potencijalno na vrhu Mont Everesta, ako želite uraditi Foursquare check-in ili baciti neki selfie sa vrha svijeta.

Naravno, ne treba ni spominjati da se iza svega ovoga krije ogroman novac – pod uslovom da na momenat zaboravimo na pravila zdrave konkurencije i otvorenog tržišta. Npr. kompanija poput Googlea bi imala dovoljno novčanih sredstava, tehničke profinjenosti i naklonosti od strane administracije jednog grada da joj se može dozvoliti da „pokrije“ čitav grad sa besplatnim WiFi signalom iz otvorenog spektra, dok bi korisnici za pristup ovoj mreži morali da koriste samo svoj Gmail account. Time, Google dobiva gomilu novih korisnika i zarađuje novac od prikazanih reklama, dok se s druge strane stvara manjak interesa ka dosadašnjim Internet provajderima, telekomi gube mušterije i naravno, smanjuje im se priliv novca. Zbog toga, svi očekuju da Open WiFi inicijative neće doći na neku zelenu granu, s obzirom da je ovo otvoreni poziv na rat svim velikim telekom operaterima na svijetu – što nas opet dovodi do začaranog kruga zavjera, realnosti i ekonomike gdje se velika imena optužuje za sputavanje tehnološkog razvoja, sve dok se i oni „ne pronađu u tome“ u finansijskom segmentu.

Međutim, Amerikanci – koji ipak imaju najrestriktivnije telekome i kompanije koje efektivno drže ogroman dio medijske i telekomunikacijske strukture unutar svojih redova – pokušavaju da legitimiziraju ideju nelicenciranih Open WiFi mreža i da joj daju administrativnu i zakonsku snagu. Tako je američka Federalna komisija za komunikacije pokrenula inicijativu da se dva snopa nelicenciranog telekomunikacijskog spektra, a koji su prije pripadala vojsci – što znači sjajne mogućnosti u smislu prenosa signala – dodijele upravo Open WiFi spektru. Dakle, sada je na vladama i lobističkim grupama da odrade svoje – vrijeme će pokazati da li ćemo uskoro prestati plaćati za usluge mobilnog pozivanja.