Mediji - zakazali ste!

Uprkos tome što svaka “šuša” ima smartphone, uprkos tome što nam svaki dio tehnologije i svaki gadget imaju kakvu-takvu kameru, mediji u BiH ih izgleda još nisu naučili koristiti. Čemu LiveLeak, čemu YouTube, kad sam za objektivne informacije o trenutnim protestima morala ići na portale iz regije ili saznati bitne informacije sa dva dana zakašnjenja?

Dakle, svanuo je i taj dan: narod BiH napokon se probudio i uvidio da ovako više ne ide. Banke više ne daju tako lako kredite, a ako i daju, onda ih zagorče kamatama od kojih bole i srce i glava. Posla nema, a prodavnice više ne daju na veresiju. Oni koji se školuju znaju da se školuju nizašto, a oni koji se ne školuju traže izlaz iz države. Prošla je Nova godina, mnogi su je proveli bez obećanih plata i penzija, a isto tako i ostali praznici… Može li mi neko objasniti zašto penzioneri nikada ne dobivaju penzije prije ovih praznika? Nikada neću zaboraviti prošlu Novu, kada je jedan starac, očigledno penzioner, stajao nasred tuzlanskog Korza, kunući Vladu koja mu ne omogućava dostojanstven život, dok su ljudi oko njega bezglavo žurili u kupovinu na rate, kupovinu na kredit, kupovinu preko kartica. Sve samo da bi se održao bar neki privid blagostanja, mada blagostanja već jako dugo nema. 

I onda se napokon sa ućebanih kauča i stolica digne narod BiH, a ja, usred posla, nemam pristupa nikakvim informacijama. Iz stana čujem odjeke zviždaljki, sa balkona vidim dim, a svakih pet minuta čuju se sirene ambulantnih kola i policije. Trč’ na tuzlanske portale. Ništa. Trč’ na portale iz drugih gradova – ništa. Ništa?! Kao da me neko pogodio ciglom u glavu. Nije mi stizalo do mozga objašnjenje koje bi opravdalo nedostatak ovakvih informacija. Da li vi znate šta znači biti novinar, a ne imati pristup informacijama – odmah? Kao da mi je milion mrava počelo vrvjeti po tijelu. I onda – nestaje struje. Vama iz Sarajeva i drugih bosanskohercegovačkih gradova ovo vjerovatno zvuči kao da sam rekla da su se pojavili dinosurusi na Bjelašnici, ali da, u Tuzli, a posebno u naselju u kojem ja živim, često nestaje struje i vode. Čak su i majstori rekli da ova zgrada mora da je ukleta. Pa vi vidite. Da biste ovdje završili svoj posao, morate u karakteru imati onu glupu, sizifovsku upornost, jer drugačije ništa ne biste ni završili. Kad će doći struja? Ne znaju, kvar je veliki, vjerovatno šest – sedam sati.  

Na svu sreću, mnogi demonstranti su snimali i slikali sve što se dešavalo na protestima, pa naši mediji ne mogu opovrgnuti snimke sa mobitela. Kažem, na svu sreću, jer ja te snimke nisam vidjela ni na jednom portalu, niti televiziji sa ovih prostora. Ipak, Internet je velik, Zeus ga blagoslovio, pa su demonstranti ipak nastavili širiti istinu i bez pomoći naših medija. Mada, nije trebalo biti tako. Nisam naivna i znam da ne postoje “nezavisni mediji”, ali da se uz svu današnju tehnologiju niko nije usudio da 24 sata prenosi nešto što bi itekako moglo uticati na budućnost naše države, to mi nije palo na pamet. Čemu čekati vijesti u 7, pa da se puste snimci sa demonstracija? I gdje su u Tuzli bili reporteri naših televizijskih kuća u jeku nereda? Lično sam vidjela pripadnike samo dvije televizijske kuće: jedne iz naše zemlje (uslovno rečeno) i jedne iz Hrvatske. Zar nisu znali šta potpisuju kada su odlučili biti novinari? I, zar ne znaju da je bitno, jako bitno, biti prvi u prenošenju informacija? Kod nas je sve obrnuto. Morala sam sa portala Jutarnjeg lista pročitati šta Valentin Inzko misli o svemu ovome, a bogami, stavovi su mu interesantni. Nikome od naših novinara još nije palo napamet da razgovara sa njim ili nekim drugim osim naših političara koji u svojim izjavama tradicionalno navode vodu na svoj mlin. O policijskoj brutalnosti u Tuzli i Sarajevu u medijima ne bi bilo ni riječi da učesnici u protestima nisu postavili svoje snimke na YouTube i forume. Dakle, moglo bi se reći da su se borbe za bolje sutra prebacile sa ulica na forume portala koji se i nisu baš iskazali u live prenosu. 

Samo sam zahvaljujući Facebooku bila u stanju pratiti najnovija dešavanja, pa se pitam da li su nama naši mediji uopšte potrebni? Imamo Internet, imamo mobitele i kamere – šta će nam “novinari” koji “izvještavaju” o unutrašnjoj politici? Kako je tehnologija zajedno sa sredstvima informisanja napredovala više nego ikada, smatram da naši dnevni mediji nisu imali nikakvo opravdanje za neprenošenje protesta uživo. Umjesto toga, novinari bi se pojavili pred kamerama tek onda kada bi se situacija smirila i ulice postale puste, te bi, u okviru priloga pustili samo one snimke na kojima se vide demonstranti. A to definitivno nije cijela priča. 

Ako FOX News Live ima streaming video player preko kojeg Amerikanci mogu uživo pratiti najnovije vijesti, uvjerena sam da su i naši mediji mogli malo vjerodostojnije, objektivnije i blagovremenije izvještavati o najnovijem razvoju događaja iz naše zemlje. Zaista, zar je tako teško napraviti svoj YouTube kanal i tako ljudima omogućiti uvid u dešavanja iz drugih gradova? Pa i telal bi bolje obavio svoj posao! Kad smo već kod telala, mi u Tuzli smo imali jednog: dok su kolone građana prolazili ulicama grada, neki izbezumljeni čovjek dovikivao je sa trotoara: “Gori zgrada Predsjedništva!”. I tako saznasmo nešto novo. Hvala telalu! 

I dok se u zemljama širom svijeta ovakve vijesti prenose preko velikih digitalnih reklamnih panoa, kod nas u Tuzli takav reklamni pano na zgradi Omege služi isključivo reklamiranju turskih sapunica i toalet papira. Fail! Big one!