Originalni Watch Dogs mnogim igračima nije ostao u najboljem sjećanju - jednima je smetao šablonski open-world gameplay, drugima dosadne misije, dok su treće nervirali užasna priča i likovi (ja se recimo naježim kad se sjetim kolosalne propasti imena Aiden Pearce). Stoga i ne čudi što je dobar dio njih i nastavku pristupio sa zdravom dozom skepticizma.

No, izgleda da je Ubisoft shvatio gdje je pogriješio, pa nas tako Watch Dogs 2 umjesto u tmurni i dosadni Chicago, vodi u sunčani i zabavni San Francisco, a umjesto besmislene priče o osveti i groznih likova iz originala, upoznaje nas sa grupom opuštenih geekova, koji se žele zabaviti i pri tome hakirati i razotkriti zlonamjerne korporacije koje upravljaju tehnologijom u životima ljudi.

Već nakon nekoliko minuta igre, glavni lik Marcus i njegovi prijatelji iz hakerske grupe Dedsec su mi tako postali potpuno simpatični, a nije mi dugo trebalo ni da zavolim Ubisoftovu virtuelnu rekreaciju predivnog San Francisca. Štaviše, tokom igre mi je prirastao srcu čak i njen pomalo hipsterski vizualni stil, primjetan prije svega u izgledu likova, obzirom da se isti savršeno uklapa u ton i atmosferu Watch Dogsa 2.

Isto tako, sav taj hipsteraj jednostavno ide ruku pod ruku sa lokacijom na kojoj se odvija radnja igre - San Francisco u Watch Dogsu 2 je opušten i šaren grad, sa bezbroj parkova i sa ulicama ukrašenim grafitima i Pride zastavama. A onda je tu i Silicijska dolina, sa svim svojim tech gigantima - odnosno, ako ćemo biti precizniji, njihovim pandanima u igrinom univerzumu - koje ćete do kraja igre ako ne posjetiti, onda sasvim sigurno hakirati u nekoj od brojnih zanimljivih misija.

I što je najbolje od svega, većinu tih misija je moguće završiti bez da sa Marcusom uopšte uđete u područja na kojima se odvijaju, pošto na raspolaganju imate nekoliko novih gadgeta u odnosu na originalni Watch Dogs. Tako ćete ubrzo nakon početka igre dobiti priliku da otključate autić na daljinsko upravljanje, a nedugo potom i vlastitog dronea, sa kojima možete izviđati područja, hakirati stvari i ometati protivnike.

Za svaku pohvalu je i to što je cijelu igru je moguće završiti bez ubijanja, što igračima daje priliku  da misijama pristupe na zanimljivije načine, ali i da iskuse veću napetost u momentima kada Marcus mora sam ući u zabranjena područja.

Fokusiranjem na navedene gadgete i stealth, Watch Dogs 2 se izdvaja iz konkurencije i pretvara u nešto drugačiju open world igru, u kojoj probleme nećete rješavati napucavanjem protivnika, niti bilo kakvim vidom borbe sa njima u 90% slučajeva. Međutim, na moju žalost, igra i dalje nudi omanju gomilu različitih pušaka i pištolja sa kojima možete na nasilan način završiti veći dio misija, ali su ton i atmosfera, na moje oduševljenje, takvi da to jednostavno nećete htjeti raditi.

Sa druge strane, Ubisoftu moram zamjeriti odluku da set misija (na koje ćete naići otprilike na pola igre) pretvori u ničim izazvan i potpuno nepotreban sukob sa gradskim bandama u San Franciscu, kao i nekoliko odluka koje su vezane za priču igre, a koje su direktne posljedice upravo tih misija.

1/1

Pored glavnih, Watch Dogs 2 nudi i gomilu sporednih misija i aktivnosti, koje variraju od utrka droneova, pa do glumljenja svojevrsnog Uber vozača koji po San Franciscu vozi šaroliku klijentelu. A osim što ih više nećete otključavati penjanjem na tradicionalne Ubisoftove tornjeve, već jednostavnim istraživanjem grada, sve te sporedne misije i aktivnosti će ovaj put imati smisla u širem kontekstu igre.

Naime, svaka aktivnost koju obavite vam donosi followere na socijalnim mrežama, koji će na svoje telefone instalirati posebnu Dedsec aplikaciju, sa kojom pak Marcus i ekipa dobijaju dodatnu hardversku snagu neophodnu za hakiranje i suprotstavljanje glavnim negativcima i njihovim korporacijama.

Uz to, Watch Dogs 2 nudi i multiplayer sa nekim starim, ali i sa nekim novim modovima, koji su i ovaj put neprimjetno inkorporirani u singleplayer. Pored klasične igre mačke i miša, odnosno moda u kojem jedan igrač upada u singleplayer svijet drugog i tamo ga pokušava hakirati (što je ionako bila jedna od svjetlijih tačaka originalnog Watch Dogsa), sada na raspolaganju imate i posebne co-op misije, ali i Bounty Hunt mod, u kojem se igrači mogu pridružiti policiji u potjeri za drugim igračima, koji u svojim svjetovima prave haos dostojan GTA igara.

Kada se sve sabere i oduzme, ostaje nam iznenađujuće kompletna i smislena cjelina, sa zanimljivim misijama koje je moguće riješiti nenasilnim putem, zabavnim multiplayerom i odličnom postavom likova, koja je apsolutni highlight igre i zbog koje ćemo Ubisoftu oprostiti onih nekoliko propusta, koje možda i isprave do idućeg nastavka.

A sada pravac Kalifornija - sunčani San Francisco i njegova opuštena hakerska scena čekaju na vas!

http://watchdogs.ubisoft.com/watchdogs/en-gb/home/

PLUS
ton i atmosfera, odlična postava likova, zanimljive misije koje je moguće riješiti nenasilnim putem, odličan multiplayer, nekoliko ugodnih iznenađenja na soundtracku;

MINUS
set misija u kojima se borite protiv gradskih bandi i prateći dio priče, igra i dalje nudi razna vatrena oružja i ne kažnjava nasilje na neki značajan način;

SPECIFIKACIJE:
Žanr: hakerska avantura iz trećeg lica
Razvojni tim: Ubisoft Montreal
Izdavač: Ubisoft
Platforme: PlayStation 4 (testirano), Xbox One, PC