Znate šta? Neću okolišati - iako je u pitanju ko zna koji po redu nastavak Activisionovog Call of Duty serijala, Infinite Warfare me je ugodno iznenadio svojom singleplayer kampanjom, koja igrače ovaj put vodi na avanturu kroz cijeli Sunčev sistem.

Da se razumijemo, nije u pitanju nikakva revolucionarna kampanja, bogata zanimljivim likovima i impresivnim momentima, već je jednostavno riječ o solidnoj SF pucačini uz koju sam se preko vikenda odmorio od prethodne sedmice.

Priča igre je očekivano isprazna i siromašna zanimljivim likovima, te prati sukobe frakcija koje planetu Zemlju brane, odnosno napadaju. Iz kojih razloga? Pa, ovi prvi zato što su dobri, a ovi drugi zato što su zli. I ne morate duboko roviti po igri kako bi shvatili da vam njena priča nema ništa pametno za reći - samo bacite pogled na citate koje će vam Infinite Warfare ispisivati po ekranu nakon svake pogibije, a koji su ovaj put zapravo citati in-game likova. I to uglavnom plitkih, pretjerano - ali baš pretjerano - militaristički orijentisanih negativaca.

Ako ništa, glavni negativac bi mogao obradovati fanove serije Game of Thrones, obzirom da ga glumi Kit Harington, poznatiji kao Jon Snow. Međutim, ni on ne uspijeva da spasi priču igre od ponora zaborava, u koji će nesumnjivo upasti za koji dan, iako je tome blizu došao jedan sasvim drugi lik - Ethan, vaš robotski kompanjon sa smislom za humor kakav mogu imati samo roboti. I ne, nisam sarkastičan, Ethan me je nekoliko puta u toku igre zaista pošteno nasmijao.

Sama igra je sa jedne strane klasični Call of Duty, sa bombastičnim akcionim sekvencama i misijama u kojima pucate po svemu što se miče, dok sa druge u provjerenu formulu uvodi neke nove i prilično zanimljive elemente.

1/1

Infinite Warfare u odnosu na prethodne nastavke donosi i neke nove tipove protivnika, koji će začiniti akciju na zanimljive načine. Tako ćete već u prvih nekoliko misija kampanje sresti robote koji se, netom prije nego ih uništite, zalijeću na vas sa namjerom da vam se raznesu u facu, zbog čega je preporučljivo da ih eliminišete čim prije (osim što ih možete upucati, sa odgovarajućim gadgetima ih možete i hakirati, te preuzeti kontrolu nad njima i zapucati na protivnike - ili se raznijeti njima u facu).

Pored njih, igra će na vas sa vremena na vrijeme nahuškati i nešto opasnije robote sa štitovima, koji će blokirati dobar dio štete koju im nanosite - bar dok im pod noge ne bacite anti-gravitacionu bombu, koja će ih na nekoliko sekundi podići u zrak i učiniti ih ranjivim i bespomoćnim.

Ostatak ponude gadgeta i oružja - ako zanemarimo brojne varijante klasičnih automatskih pušaka - je podjednako zanimljiv i zabavan za koristiti, pa ćete među seeker bombama (koje šetaju oko vas i automatski traže protivnika za kojeg će se zakačiti prije nego eksplodiraju), energetskim štitovima (kroz koje vidite siluete svih protivnika ispred vas) i energetskim puškama (koje su efikasnije u borbi protiv robota) svakako pronaći nešto što odgovara vašem stilu borbe.

I dok su svi ti noviteti dobrodošli, ono po čemu se Infinite Warfare najviše izdvaja u odnosu na prethodnike su svakako borbe svemirskih brodova, zbog kojih igra na momente više liči na Star Wars, nego na Call of Duty. Istina, Call of Duty nam je i ranije znao ponuditi poneku misiju u kojoj bi sjeli za upravljač borbenih aviona ili helikoptera, ali Infinite Warfare ide na sve ili ništa - većina misija će kombinovati borbu na tlu sa upravljanjem vašim brodom nazvanim Jackal, tako da ćete se često zateći u situaciji u kojoj misiju počinjete u velikoj borbi svemirskih brodova, prije nego izađete iz Jackala kako bi sabotirali protivnički razarač. Usput ćete malo i lebdjeti u svemiru, ali i koristiti grappling hook kako bi se prebacivali od jednog lebdećeg komada zaklona do drugog,  prije nego se vratite u svoj brod i uništite još nekoliko većih protivničkih letjelica.

Što je još zanimljivije, igra nudi i brojne sporedne misije, u kojima otključavate dodatke za svoja oružja i nove perkove (poput bržeg mijenjanja šaržera ili efikasnijeg napada nožem), a koje ćete birati sa mape Sunčevog sistema kakvu sto možda očekivali u novom Mass Effectu, ali ne i u novom CoD-u. Naime, vrijeme između misija u Infinite Warfareu ćete provoditi u svojoj pokretnoj bazi - ogromnom brodu nazvanom Retribution - gdje možete pratiti aktivnosti posade, gledati TV izvještaje o najnovijim poduhvatima svoje ekipe, ali i posjetiti kapetanske odaje ili most broda, odakle ćete zapravo i pristupiti mapi sa koje birate misije, kao što ste ih birali na Normandiji.

Naravno, navedeni elementi nisu ni približno kompleksni kao u Mass Effectu - Retribution je puno manje zanimljiv i, sa aspekta lokacija koje na istom možete svojevoljno posjetiti tokom igre, površinski manji brod u odnosu na Normandy, a sporedne misije se uglavnom svode na uništavanje određenih svemirskih brodova ili krađu protivničke tehnologije, uz neizostavno napucavanje sa gomilom protivnika. No, sve to igri daje nešto drugačiji štih u odnosu na prethodne nastavke i čini je zanimljivijom od njih.

Još kada takvom neočekivano zabavnom singleplayeru dodate i multiplayer - koji nisam propisno zaigrao, iako mi je na prvi pogled djelovao kao previše slična, ali manje interesantna varijanta Black Ops III multiplayera - i Zombies mod sa njegovom preludom 80’s estetikom, dobićete još jedan kompletan FPS paket, u kojem ćete vjerovatno uživati ako ste ikada uživali u prethodnim nastavcima serijala.

www.callofduty.com

PLUS
nekoliko odličnih misija, zabavno letenje i napucavanje po svemiru, nova SF oružja i gadgeti;

MINUS
priča i likovi, previše klasičnog oružja;

SPECIFIKACIJE:
Žanr: FPS
Razvojni tim: Infinity Ward
Izdavač: Activision
Platforme: PC, PlayStation 4 (testirano), Xbox One