Prije nego je izašao, No Man’s Sky je maštu igrača redovno slao u overdrive, a svaki novi trailer i gameplay demonstracija su hype dizali do neslućenih visina. No, malo ko je u svom tom silnom uzbuđenju shvatio da trebamo usporiti i čuti kakvu nam zapravo igru razvojni tim Hello Games obećava, zbog čega me i ne čude sva ona pitanja kalibra “What do you actually do in No Man’s Sky?” sa kojima su neinformisani igrači zasipali svaki mogući ugao weba, dok su u svojim glavama gradili suludu viziju No Man’s Skya kao savršene igre nakon koje im više neće trebati nijedna druga.

A kada takvom hypeu dodate neznanje širokih masa o samom procesu razvoja igara, dobićete situaciju kakvoj svjedočimo zadnjih dana - situaciju u kojoj razočarani igrači mrze No Man’s Sky glasnije nego su ga do prije nekoliko dana dizali u nebesa, usput optužujući Hello Games za milion i jednu laž i upoređujući idejnog tvorca igre Seana Murraya sa ozloglašenim Peterom Molyneuxom.

Da se razumijemo, svjestan sam koliko je bilo lako upasti u vrtlog No Man’s Sky hypea, ali baš kao što mu nismo smjeli dopustiti da nas podigne do nebeskih visina, ne smijemo sebi dopustiti ni da se sada, ukoliko smo već razočarani igrom, strmoglavimo do neviđenih dubina u kojima na Hello Games istresamo sve svoje frustracije.

Stoga udahnite duboko, zaboravite na hype i pripremite se da upoznate pravi No Man’s Sky.

Na papiru, No Man’s Sky je prilično jednostavna igra, u kojoj vam je jedini cilj sa ruba proceduralno generisanog univerzuma - gdje nasukani na random planeti počinjete svoju avanturu - stići do njegovog centra. A obzirom da je isti užasno daleko, mehanička srž igre će se svesti na putovanje od planete do planete u potrazi za resursima koji će vam omogućiti da stignete do idućeg zvjezdanog sistema, gdje ćete ponovo putovati od planete do planete tražeći resurse neophodne kako bi stigli do idućeg sistema… i tako u nedogled.

Kao što ste u Souls igrama prilikom pogibije ostajali bez prikupljenih duša, nakon čega ste imali jednu priliku da ih pokupite dolaskom na mjesto gdje ste zaginuli, tako ćete i u No Man’s Skyu morati doći na mjesto pogibije kako bi preuzeli kompletan inventar koji ste imali u svom prošlom životu.

Naravno, igra je to putovanje upakovala u nekoliko različitih gameplay mehanika, od kojih nijedna nije interesantna sama po sebi, niti krije neku posebnu dubinu. Uzmimo za primjer prikupljanje resursa, koje se svodi na držanje jedne tipke i ciljanje vašim rudarskim laserom u minerale/kristale/stijene/biljke koje želite prikupiti. Ili recimo survival mehanike, koje od vas u većini slučajeva zahtijevaju tek da pazite na jednu skalu za održavanje života u vašem exosuitu, te da je povremeno napunite brzinskim otvaranjem inventara i apliciranjem odgovarajućeg resursa.

Usput, vrijedi istaći i to kako su resursi neophodni za popravljanje vašeg broda, održavanje exosuita i izradu goriva za putovanje svemirom dostupni na svakoj od igrinih 18 i kusur kvintiliona planeta, zbog čega nikada nećete biti u opasnosti da ostanete bez njih. Također, proces unaprjeđivanja exosuita i svemirskog broda se uglavnom svodi na povećavanje njihovog inventara, koji vam je pak neophodan za skladištenje resursa sa kojima ćete ih moći još malo unaprijediti, tako se vrteći u krug dok ne dođete do stadija u kojem imate najveći mogući inventar… koji onda možete popuniti sa resursima koji vam u tom trenutku zapravo ni ne trebaju.

Slična situacija je i sa intergalaktičkom trgovinom - u početku će vam možda biti zanimljivo prikupljati rijetke resurse kako bi ih mogli prodati u nekoj od bezbroj sličnih, a nerijetko i identičnih svemirskih stanica ili vanzemaljskih baza razbacanih po planetama koje posjećujete. Međutim, nakon nekog vremena, kada dovoljno povećate inventar i kada nabavite novi svemirski brod (bilo da ste ga kupili zarađenim novcem, bilo da ste ga pronašli srušenog i potom popravili), shvatićete da vam ni novac više nije potreban.

Igra će vas prilikom svake pogibije častiti raznim citatima, samo što su ovdje, za razliku od Call of Duty: Modern Warfarea, gdje smo čitali citate o besmislu rata i idiotizmu patriotizma, u pitanju citati raznih SF autora.

A da i ne spominjem borbu, koja je sve samo ne taktička i zanimljiva, pošto se svodi na jednostavno pucanje malih letećih dronova i njihovih nešto većih hodajućih rođaka, koji će obično stajati u mjestu i pucati vas dok ne zaginete bilo vi, bilo oni. Istina, borba u svemiru je nešto dinamičnija (što je bilo i za očekivati obzirom na konstantno kretanje svih njenih učesnika u sve tri dimenzije u prostoru), ali ni ona ne zahtijeva nikakvo taktiziranje, već samo šačicu poboljšanja za lasere na vašem brodu, sa kojima ćete protivničke brodove uništavati nekoliko sekundi brže nego sa standardnim oružjima.

1/1

No, čar No Man’s Skya se ne krije u neinspirativnim i repetitivnim gameplay mehanikama, već u lutanju igrinim proceduralno generisanim univerzumom i otkrivanju planeta, biljaka i životinja koje niko prije vas nije nikada vidio. Naime, sve planete u igri, zajedno sa njihovom florom i faunom, je generisao specijalni algoritam, koji u kombinaciji sa odličnim art dizajnom zna iznjedriti neke zaista predivne rezultate (ako ne vjerujete mojim screenshotovima, samo bacite pogled na Dead End Thrills).

No Man’s Sky krasi vizuelno čist i elegantan interfejs koji kontrolišete posebnim kursorom, jako sličan onom iz Destinyja, što donekle olakšava upravljanje inventarom na konzolama, iako bi vas sam inventar tu i tamo mogao iznervirati nekim svojim manje logičnim elementima.

U prvih nekoliko sati igre ćete se tako uhvatiti kako svako malo uživate u nesvakidašnjim i predivno obojenim pejzažima, nekad prošaranim čudnim prstenolikim stijenama, a nekad misterioznim vanzemaljskim monolitima ili obeliscima, dok ćete se na drugim planetama opuštati pod nebeskim svodom kojim dominiraju susjedne planete ili njihovi sateliti. A onda ćete naići na planete sa neobičnim biljkama nalik na mutirane šipke ili gigantske školjke, ili recimo planete kojima tumaraju neobična stvorenja koja je najlakše opisati kao križance vukova i dinosaurusa ili jelena i mačaka...

Najkraće rečeno, atmosfera u igri odiše old school SF štihom i u sjećanje priziva ilustracije sa starih SF romana i omote prog rock i metal albuma. Mislim, samo pogledajte ovaj neobični pejzaž:

...i onda zamislite kako sjedate u svoj svemirski brod i polijećete, a potom uživate u pogledu poput ovog:

...kako bi za par minuta stigli na planetu kao što je ova:

...i sve to bez ikakvih vidljivih učitavanja koja bi pauzirala akciju. Yep, ekipa iz Hello Gamesa je uspjela u svom naumu da nam ponudi igru u kojoj možemo sjesti u svemirski brod i slobodno letjeti sa planete na planetu, bez da ijednom moramo pogledati u neki dosadni loading ekran.

Naravno, igra će ipak morati učitati sve što vidite prije nego mu se približite, što rezultuje primjetnim “iskakanjem” detaljnijih tekstura i različitih objekata poput stijena ili biljaka kako im budete prilazili, što je činjenica sa kojom se jednostavno morate pomiriti. Isto tako se morate pomiriti i sa činjenicom da između različitih zvjezdanih sistema nećete moći letjeti slobodno kao što letite između planeta, što opet ima smisla, obzirom da bi u suprotnom mogli ostati bez goriva, predaleko od bilo kakve planete sa neophodnim resursima. Umjesto toga, let između sistema će vas “zaključati” u animaciju u kojoj vaš brod leti brže od svjetlosti, dok vi zvjerate po kokpitu i maštate o novim planetama koje tek trebate posjetiti.

Čak je i soundtrack igre proceduralno generisan, tako da ćete neke njegove elemente prepoznavati u različitim zvjezdanim sistemima i njihovoj muzici. A ukoliko želite uživati u najboljoj verziji soundtracka, onda svakako potražite 65daysofstatic - No Man’s Sky: Music For An Infinite Universe na svom najdražem streaming servisu.

Ipak, koliko god to sve bilo divno i krasno u početku, nakon nekog vremena ćete početi primjećivati slične, a nekada čak i identične elemente koji se ponavljaju na raznim planetama. Prvo će to biti određene biljke koje se pojavljuju u većini zvjezdanih sistema koje posjetite, a onda ćete shvatiti kako raznorazne pećine ili npr. korali i alge djeluju skoro pa identično na svakoj planeti na kojoj ih možete pronaći, da bi na kraju počeli nailaziti i na životinje sa glavama, repovima ili tijelima identičnim glavama, repovima ili tijelima životinja koje ste već otkrili na drugim planetama u toku prethodnih nekoliko sati.

A obzirom da je No Man’s Sky univerzum zajednički za svakoga i da planetama, životinjama i biljkama koje otkrijete prije drugih igrača možete davati imena (koja ćete onda uploadovati na igrin server), nakon početnog perioda zaljubljenosti biste vrlo lako mogli odustati od daljeg truda prilikom imenovanja stvari koje ste otkrili. Ja sam tako u prvih desetak sati igre planetama i zvjezdanim sistemima davao imena po pjesmama Davida Bowiea, čuvajući one najdraže za planete i sisteme koji bi me posebno oduševili. No, nakon tih desetak sati, kada sam shvatio da vjerovatno neću pronaći svoju savršenu planetu sa najljepšim šumama i svemirskim dinosaurusima, odlučio sam odustati od imenovanja stvari, pomirivši se sa tim da nikada neću naći planetu kojoj bih dao ime Starman ili Ziggy Stardust, usput krsteći obližnji sistem kao Blackstar ili Space Oddity...

No Man’s Sky vjerovatno nije igra kakvom ste je zamišljali, niti igra koja bi vas mogla oduševiti svojom pričom ili gameplay mehanikama i načinima na koji su dotične povezane. Ali da će vas - barem u početku - impresionirati svojim nesvakidašnjim svemirskim pejzažima, te vas natjerati da se zapitate da li je njen univerzum zaista beskrajan, dok maštate o idućem zvjezdanom sistemu i planetama koje ćete u njemu tek posjetiti… u to ne trebate sumnjati.

http://www.no-mans-sky.com/

PLUS
art dizajn, putovanje sa planete na planetu i uživanje u otkrivanju novih biljnih i životinjskih vrsta;

MINUS
dosadnjikave mehanike, repetitivan gameplay, igra se na PlayStationu 4 i nakon brojnih patcheva zna ponekad srušiti;

SPECIFIKACIJE:
Žanr: svemirski survival
Razvojni tim/izdavač: Hello Games
Platforme: PlayStation 4 (testirano), PC