Na prvi pogled, prošlogodišnji izlet From Softwarea u vode gotičkog i kosmičkog horora zapravo i nije bio toliko drugačiji od Demon’s i Dark Soulsa, iliti igara koje su ovaj 30 godina stari, ali donedavno ne toliko poznati japanski studio učinile jednim od najpopularnijih i najrespektabilnijih u cijeloj gaming industriji. No, već nakon nekoliko sati u Lothricu, kraljevstvu kroz koje vas vodi Dark Souls III, sjetićete se svih onih razlika koje Bloodborne i njegove prethodnike čine potpuno drugačijim zvjerkama.

Viktorijanska arhitektura i lovecraftijanska atmosfera su tako ustupile mjesto oronulim srednjevjekovnim dvorcima i sumornoj fantasy atmosferi u kojima smo uživali u originalnom Dark Soulsu, a vukodlaci i druge zvijeri su se vratile u mrak, dok su na blijedo svjetlo dana ponovo izašli zmajevi i kojekakvi vitezovi. Naravno, promjene u okruženju i atmosferi u stopu prate i promjene u gameplayu - iako je brzi i ofanzivni pristup borbi i ovdje sasvim validna opcija, nesumnjivo je kako će se dobar dio igrača instinktivno vratiti provjerenim defanzivnim taktikama iz Dark Soulsa. Štit će vam tako i ovaj put biti najbolji prijatelj, a elegantnih kaputa i šešira sa ulica Yharnama ćete se sjetiti tek usput, dok okolo budete tumarali u teškim metalnim oklopima.

Nešto češće, barem u početku, kada vas protivnici uhvate nespremne sa napadima koji skidaju pola healtha, sjetićete se i predivnog regain sistema, koji vam je u Bloodborneu omogućavao da pravovremenim kontranapadima vratite dobar dio izgubljenog healtha. Dotičnom, potpuno opravdano, nema ni traga ni glasa u Dark Soulsu III, zbog čega će se manje iskusni i hrabri igrači fokusirati na korištenje štitova, dok će se oni hrabriji i vještiji prihvatiti dual-wield ili two-handed oružja. A kada već spominjem oružja, vrijedi istaći i potpuno novi Weapon Arts sistem, koji svakom primjerku naoružanja u igri daje dodatni set specijalnih poteza koje možete izvesti sa njim, a koje aktivirate kombinacijom lijevog triggera i standardnih tipki za napad - uzmimo za primjer katanu, čiji dodatni potezi omogućavaju brzi slash napad ili pariranje bez korištenja štita, ili recimo specijalni set bodeža, čiji dodatni potezi vam omogućavaju da izbjegnete protivnički napad skakanjem u stranu, baš kao što ste to mogli i u Bloodborneu.

Svi ti dodatni potezi su potpuno opcionalni, tako da igri možete pristupiti kao i originalu sa nekom od osnovnih viteških klasa: sa mačem u jednoj i štitom u drugoj ruci, bez da ikada aktivirate neki od Weapon Arts skillova. Sa druge strane, zahtjevniji i napredniji igrači će bez ikakve sumnje poletjeti da iste inkorporiraju u svoj repertoar poteza, tako uživajući u još kompleksnijoj, zanimljivijoj i vizuelno ljepšoj borbi.

1/1

Osim drugačijeg stila borbe, na to da ste Yharnam ostavili iza sebe će vas podsjetiti i nikad veći arsenal kojekakvih mačeva, štitova, sjekira i svih drugih tipova hladnog naoružanja kojeg možete zamisliti, a koji ide ruku pod ruku sa podjednako bogatom ponudom raznoraznih magija, ponovo podijeljenih u tri kategorije (sorceries, miracles i pyromancies). Drugim riječima, svi oni koji su se žalili na, uslovno rečeno, “siromašnu” ponudu oružja i magija u Bloodborneu, u Dark Soulsu III će doći na svoje, a sasvim sam siguran da će ih obradovati i ogroman broj covenanta kojim se mogu pridružiti.

Usput, tu je i još nekoliko promjena i noviteta koji će obradovati ne samo stare fanove (ili barem dio njih), već i brojne novajlije - promjena poput naizgled brojnijih i češćih bonfire checkpointa, ili recimo činjenice da vaš lik može nositi do četiri različita prstena. Također, na moju veliku sreću, kretanje, hit-detection i pariranje su ponovo na nivou originala i više vas neće nervirati poput svojih pandana iz Dark Soulsa II, a tu je i gomila boss borbi koje će vam izvući užasnuti osmijeh na lice sa svojim različitim fazama koje zahtijevaju promjene taktike i pristupa borbi.

I da, prije nego tekst privedem kraju (ipak se treba vratiti u Lothric i pronaći i posljednjih par Lords of Cinder bossova), red bi bio istaći kako je level dizajn ponovo na zavidnom nivou i kako ćete se i ovaj put nerijetko zateći u situacijama kada ne znate kojim od tri ili četiri moguća puta da krenete. Isto tako, ubrzo nakon što se uhvatite kontrolera i zakoračite u svijet Dark Soulsa III, primjetićete i kako su nivoi struktuirani nešto drugačije nego ranije. Naime, za razliku od totalno isprepletenih područja iz originala i znatno manje isprepletenih nivoa povezanih sa centralnom lokacijom iz Dark Soulsa II, ovdje imamo nešto linearniju putanju od početka do kraja igre, iako će se nivoi svako malo granati u više smjerova, koji su nekada opcionalni, a nekada i obavezni.

Jedini problem Dark Soulsa III, kojeg sam bio svjestan i prije nego sam uz novo čedo Hidetake Miyazakija i njegove ekipe iz From Softwarea zaljubljeno proveo pedesetak sati (i, što je najbolje od svega, još uvijek nemam pojma koliko sam blizu kraja), je taj da je u pitanju… pa, peta igra ovog tipa sa kojom su nas počastili u proteklih sedam godina. Samim tim, dio njene misterije i njenih iznenađenja više i nije toliko misteriozan niti iznenađujući, iako je i dalje riječ o neospornom remek-djelu. Remek-djelu koje je u mojim očima nekoliko koraka dalje od savršenstva u odnosu na Bloodborne, ali koje mu je i dalje puno bliže nego što će mu ikada prići većina drugih igara.

https://www.darksouls3.com/

PLUS
standardno vrhunski gameplay, bossovi, soundtrack, atmosfera, level dizajn, art dizajn, izazov, jesam li spomenuo soundtrack?

MINUS
nije Bloodborne;

SPECIFIKACIJE:
Žanr: akcioni RPG
Razvojni tim: From Software
Izdavač: Bandai Namco
Platforme: PlayStation 4 (testirano), PC, Xbox One