Zamislite da sasvim normalno hodate ulicom svojim poslom, koji ne uključuje oslikavanje velikih mrkih medvjeda sličicama nasmijanih konja i samohotki, jer to uopšte ne bi bilo normalno, kada odjednom naiđete na veliku rupu nasred puta. To vam ne bi trebalo biti posebno teško zamisliti, pošto su naši gradovi poznati po tome što se u njima s vremena na vrijeme (čitaj: često) mogu vidjeti takve stvari.

Pitanje: da li biste u tom slučaju nastavili hodati prema rupi i propali u nju, valjajući se u blatnjavoj kaljuži kao kišna glista ili biste je zaobišli? U nedorečenom svijetu Obscuritasa, ovu drugu stvar ne možete uraditi. Prisiljeni ste da hodate naprijed, propadate u blatnjave kratere amaterskog level dizajna i zavidite svima koji imaju sposobnost da prekorače 40 centimetara visoke zidiće, klade i druge prepreke.


Ambis gleda u vas. Kupite ga odmah!

Međutim, najprije da objasnimo o kakvoj je igri riječ – Obscuritas je horor avantura iz prvog lica, u kojoj istražujete relativno velike nivoe u potrazi za rješenjima brojnih kompleksnih zagonetki. U ulozi ste nasljednice velike jezive vile sa obiljem tajnih prolaza i umjetnina izloženih po zidovima i dvoranama, a kako nijedan bogataš ne želi svojoj rodbini nezasluženo prebaciti svoju imovinu (jer, svi bogataši su svoja imanja stekli krajnje zasluženo), proći ćete kroz sito i rešeto kako biste preminulim rođacima dokazali da ste je zaslužili. Vrlo brzo ćete otkriti da sa kućom nešto opasno ne štima te završiti u alternativnoj dimenziji popunjenoj napuštenim ludnicama, propalim selima, ukletim grobljima i sličnim veselim stvarima sa kojima je dobro upoznat svaki ljubitelj horora. 

Autori preporučuju trudnicama da ne igraju igru. I slažemo se, ako ste smirena osoba koja i želi ostati smirena, ne trebate ovo igrati.

Naime, u samom startu, Obscuritas vas maltretira vještačkim ograničenjima poput mogućnosti nošenja samo jednog predmeta relevantnog za zagonetke. Dakle, ukoliko trebate osposobiti lift i za to vam trebaju tri osigurača, zaboravite na to da ih možete sva tri utrpati u džepove i ponijeti do lifta. Protagonistkinja Sarah se ponaša kao da je svaki osigurač težak kao prosječna vreća kupusa, pa se morate stalno vraćati po sitne predmete na nivoima od kojih su neki dizajnirani u obliku labirinta. Želite ponijeti kutiju šibica? Tough sh.t. Možete ih u datom momentu uzeti samo 10, a po ostale se trebate stalno vraćati, budući da je autorima neko rekao da atmosferičan level dizajn ne smije imati izvore osvjetljenja. Ili ako niste mazohist, možete naprosto povećati jačinu osvjetljenja na monitoru, što sam uradio ja negdje na sredini igre, nakon što sam shvatio da je cilj dizajnera bio da trolaju igrače.

Poseban problem je odsustvo proizvoljnog snimanja pozicije, pa čak i checkpointa na sredini trenutnog nivoa. Vidite, autori su došli na genijalnu ideju da gameplay otežaju ubacivanjem nekakvih spiritualnih kerova koji ujedaju kao pravi, pa je vrlo lako nabasati na jednog od njih dok tragate za osiguračima od 15 kila i ključevima. Ovo vam se može desiti i nakon rješavanja kompleksnih zagonetki, pa tako, barem pri prvom prolasku, nije neobično gubljenje pola sata napretka kroz igru zato što će vas ona nakon pogibije baciti direktno na početak nivoa.

1/1

Što se tiče upadanja u rupu s početka teksta, poseban slatkiš (onaj od mljevenih noktiju) je nekakav vrt u kojem ne možete izbjeći smrtonosne zamke tako što ćete se popeti na 30-40 centimetara visoku kamenu ogradu, nego morate jurcati okolo kao manijak, ispitujući koja je aktivna, redovno umirući svaki put kada vas sječiva pretvore u narezanu salamu za sendvič.

Da se razumijemo, proveo sam mnogo vremena razbijajući glavu time trebam li popljuvati ovu igru. S jedne strane, dizajn i okultna atmosfera su mjestimično jako uvjerljivi, naročito u kojekakvim katakombama. Trzavice u vidu creepy sjenki koje se razlete kada im priđete i razne kreature za koje nikako da skontate da li se pomjeraju iza vaših leđa ili ne, rezultiraju sjajnim momentima koji su me podsjetili na film "As Above, So Below". Također, putovanje od velike škripave kuće do bizarnih i tripoznih lokacija u alternativnoj dimenziji zaista je efektno urađeno, skoro kao u Silent Hillu.

S druge, pak, strane, tu su prethodno opisane nelogičnosti u gameplayu. Stvar koja je prevagnula jeste kraj igre. Obscuritas ima tako lijen, nedorečen i predvidljiv završetak da se naprosto ne isplati doći do njega (čak ga možete lako pogoditi). Veliki sam ljubitelj avantura, ali ovu treba preskočiti hitrošću isprepadanog skakavca i ni slučajno se ne osvrtati nazad. 

https://www.gog.com/game/obscuritas

Ocjena: 2

Cijena: 20 eura

PLUS
Mjestimično oblačno, kratkotrajni pljuskovi

MINUS
Iživljavanje sa pretjerano ograničenim inventorijem, odsustvom checkpointa, retardirano niskim nivoom osvjetljenja i nelogičnim ponašanjem protagonistkinje

SPECIFIKACIJE:
Žanr: Horor avantura
Razvojni tim/izdavač: VIS Games/Ravenscourt
Minimalno: Procesor na 2,8GHz, 4GB RAM-a, GeForce GTX 670, Windows Vista
Preporučeno: Procesor na 3,4GHz, 8GB RAM-a, GeForce GTX 770
Igrano na: Athlon64 X2 5600+, 4GB RAM, Radeon HD 7790