Kada je tokom Gamescoma 2014 bez puno pompe objavljena besplatnu nova horor igra za koju niko nikad nije čuo, nazvana jednostavno P.T., nismo ni slutili šta nas zapravo čeka tokom idućih nekoliko dana. A onda je webom odjeknulo: P.T. je igrivi demo za novi nastavak Silent Hilla, na kojem rade niko drugi nego Hideo Kojima i Guillermo del Toro!

No, štošta se izdešavalo od tada. Konami je nogirao Kojimu, otkazao Silent Hills i usput, čisto kako bi fanovima utrljao so na ranu, uklonio P.T. sa PlayStation Storea. Ovo moderno horor čudo tako danas mogu zaigrati samo oni koji su ga na vrijeme downloadovali, dok su svi drugi osuđeni da ga gledaju na YouTubeu i maštaju o Kojiminoj nedosanjanoj viziji Silent Hilla.

A P.T. spominjem iz jednog jednostavnog razloga - Layers of Fear je novi horor koji uveliko podsjeća upravo na njega.

Kao i P.T., Layers of Fear je horor koji ćete igrati iz prvog lica i u kojem ćete istraživati jednu lokaciju, kroz nju prolazeći iznova i iznova, pri tome prisustvujući njenim bizarnim transformacijama zbog kojih ćete se uvijek pitati šta vas čeka iza idućeg ugla.

Međutim, tamo gdje je P.T. nudio tek jedan hodnik i šačicu prostorija koje se nisu puno mijenjale dok ste se vi vrtili u Kojiminom začaranom krugu, Layers of Fear će vas voditi kroz cijelu jednu kuću, čije sobe i hodnici će svako malo djelovati ili kao arhitektonski nemoguće pojave, ili će se iza vaših leđa pretvarati u nešto potpuno neočekivano. U jednom trenutku ćete tako koračati naizgled beskonačnim hodnikom, u drugom ćete se naći u prostoriji bez vrata i prozora, a u trećem shvatiti da su se u istoj toj prostoriji odjednom pojavilo nekoliko vrata… iza kojih se pak krije samo zid, išaran kojekakvim čudnim natpisima.

Level dizajn je zbog toga najlakše opisati kao nestabilan, iako je sama igra prilično linearna i teško da ćete se u njoj ikada izgubiti, što je u jednu ruku dobro, jer smanjuje frustracije i brine se za solidan tempo igre, dok sa druge strane isključuje šanse da se izgubite i zbog toga još više uspaničite i zapitate kako se izvući iz grozomorne situacije u kojoj ste se upravo našli.

1/1

Ostatak gameplaya u Layers of Fearu čine relativno jednostavne zagonetke, koje nikada nisu opskurne kao one sa kojima nas je počastio P.T. (što opet ima smisla, obzirom da je P.T. dizajniran da sakrije tajnu o Silent Hillsu i da ga ljudi igraju što duže, a ne da mu pristupe kao klasičnoj igri sa smislenim zagonetkama). Neke od njih će tako od vas tražiti da otkrijete šifre koje otključavaju zaključane katance, a neke će pak zahtijevati da u svojoj okolini pronađete objekte koji će vam otvoriti prethodno nedostupni put i priču igre pogurati dalje.

Usput, ako u igri zapnete i ako ste svjesni da u tom trenutku ne morate riješiti nikakvu zagonetku, samo se sjetite kako se Layers of Fear voli poigravati sa level dizajnom. Drugim riječima, u takvim situacijama obično trebate malo pažljivije pogledati oko sebe i igra će vam sama od sebe ponuditi novi put, bilo da ste se trebali okrenuti za 180 stepeni kako bi ugledali nova vrata, bilo da ste morali pogledati u plafon, koji će odjednom biti visok nekoliko desetaka metara, nakon čega će se pred vama pojaviti potpuno novi hodnik.

Podlogu svom tom istraživanju čudnih prostorija i rješavanju jednostavnih zagonetki će činiti priča o slikaru koji se bori kako sa svojim ludilom, tako i sa kreativnom blokadom, koja ga je zaustavila u namjeri da naslika svoje remek-djelo. A tu je i velika porodična tragedija koja je dodatno pogoršala njegovo ne baš idealno mentalno stanje…

I uprkos tome što vam neće dugo trebati da shvatite šta bi njegovo slikanje trebalo predstavljati i šta se zapravo desilo sa njegovom porodicom (igra ipak traje svega tri sata), priča je koliko-toliko zanimljiva. Istini za volju, ne donosi skoro ništa što niste vidjeli u ko zna koliko drugih horora, ali istovremeno omogućava developerskom timu da slikarevu kuću ukrasi sa bezbroj slika koje su ili bizarne, ili će to tek postati kada boja sa njih iscuri pred vašim očima, nakon čega će na njima ostati samo čudne mrlje ili nešto još bizarnije.

U svojim nastojanjima da vas prepadne, Layers of Fear će se osloniti na jezivu atmosferu, ponajviše potpomognutu nestabilnim level dizajnom i dobrom zvučnom podlogom, ali i na najstariji horor trik - jump scareove - koji su mi bili strašni u početku, da bi kasnije postali prilično predvidivi. No, igra je i tada uspjela zadržati solidan nivo napetosti, tako da sam se osjećao relativno nelagodno čak i kada sam bio svjestan da me za koju sekundu očekuje novi jump scare.

Vama će to možda i zasmetati, ili ćete igri zamjeriti što se nerijetko oslanja na klišeje poput creepy lutaka i dječijih škrabotina po zidovima, ali ako mene pitate, vrijedi je isprobati ukoliko volite horore i nemate ništa protiv igara sa jezivom atmosferom koje vas ne moraju nužno isprepadati.

https://layersoffear.com/

PLUS
atmosfera, nestabilan level dizajn, zvuk;

MINUS
jump scareovi postanu predvidivi, klišeizirani elementi priče;

SPECIFIKACIJE:
Žanr: horor
Razvojni tim: Bloober Team
Izdavač: Asypr Media
Platforme: PC, PlayStation 4 (testirano), Xbox One