Dying Light me je prošle godine prilično iznenadio. Prije nego je izašao, imao sam dojam da neće biti ništa posebno - niti su na to upućivale brojne najave, niti sam vjerovao da Techland može nakon naizgled dosadnjikavog Dead Islanda isporučiti iole zanimljivu igru. No, kada sam mu konačno dao šansu, sjetio sam se da izgled nekad zna i zavarati. Naime, uprkos tome što je kombinovao gomilu već viđenih elemenata iz drugih igara (od parkoura iz prvog lica à la Mirror’s Edge, pa do specijalnih zombija à la Left 4 Dead), Dying Light je predstavljao jako dobru i zabavnu cjelinu, u kojoj sam zanemario priču i po danu uživao u parkouranju po krovovima fiktivnog bliskoistočnog grada, a noću u strahu izbjegavao znatno opasnije i brže zombije.

A onda je Techland objavio kako će ove godine nastaviti svoju Dying Light priču sa velikom ekspanzijom, koja nas vodi u potpuno novo područje i daje nam neke potpuno nove alate za tamanjenje zombija.

The Following igrače ponovo stavlja u ulogu Kylea Cranea, koji se nakon dešavanja iz originala zaputio ka selima u okolini Harrana, u kojima se navodno krije grupa preživjelih, potpuno imunih na smrtonosni virus koji ljude pretvara u hodajuće mrtvace. Kako i zašto su dotični otporni na ugrize zombija, otkrićete do kraja ekspanzije, ali vas odmah moram upozoriti da ni ovaj put od priče ne trebate očekivati puno toga.

Likovi su i dalje pretežno dosadni i tu su tek kako bi vas poslali na quest ili dva, dok je radnja tek za nijansu zanimljivija od one u originalu - čudni kult čiji članovi nose maske u obliku sunca i kriju tajnu koja ih čuva od napada zombija su me čak malčice podsjetili na fenomenalni Witcher; dijelom zbog svog stila i pozadinske priče, a dijelom zbog toga što sam Techland i CD Projekt u jednom trenutku strpao u isti koš - onaj sa uspješnim poljskim developerima.

Nažalost, ako zanemarim te poveznice, narativni elementi Dying Lighta ne mogu ni primirisati Witcheru. I to, između ostalog, jer će Kyle ponovo bez pogovora obavljati sve što mu kažu kažu quest giveri, čak i onda kada su njihove namjere sumnjive i/ili stupidne u tolikoj mjeri da ćete željeti vrištati na TV.

Okvirni koncept igre će biti dobro poznat svakome ko je ikada zaigrao neki od modernih open world naslova - pred vama je ogromna mapa krcata ikonicama koje označavaju kojekakve sporedne aktivnosti i izazove, uz omanju gomilu glavnih i sporednih misija. Međutim, tamo gdje smo u originalnom Dying Lightu skakali sa zgrade na zgradu, uživajući u parkouru i usput šutajući zombije sa krovova, u The Followingu ćemo se na novoj ruralnoj mapi voziti u automobilu preko bezbroj polja i livada.

Dodatne “skillove” za automobil ćete otključavati skupljajući Driving XP poene - i to na potpuno logičan način: brzom vožnjom, dugim skokovima i gaženjem zombija.

Spomenuti automobil ćete dobiti na samom početku igre, nakon čega ćete ga moći nadograđivati boljim komponentama. Štaviše, vaš automobil u novom Dying Lightu ima i vlastito skill stablo, unutar kojeg možete pronaći raznorazna poboljšanja poput izdržljivije šasije, branika sa šiljcima koji će vam olakšati da razgrćete zombije sa puta, ili recimo oružja kao što su mine, koje možete ostavljati iza sebe kako bi se riješili zombija koji vas neumorno ganjaju.

Osim na “skillove”, kod automobila ćete morati paziti i na određene komponente koje se mogu pokvariti (baš kao i melee oružja koja koristite), ali i na gorivo, koje ćete pronalaziti u svim onim napuštenim automobilima, kombijima i kamionima razbacanim po mapi.

I upravo zbog toga se stiče dojam da je Techland na taj način htio podići napetost u igri, jer bi se u teoriji mogli naći u situaciji u kojoj ostajete bez goriva u sumrak, kilometrima daleko od cilja, znajući da vas za koji minut čekaju znatno opasniji i brži zombiji (yep, izmjena dana i noći je i dalje tu, a noć sa sobom ponovo donosi veću opasnost i još strašnije zombije). No, meni se u toku igre to nijednom nije desilo, jer sam goriva uvijek imao dovoljno, obzirom da sam ga redovno kupio iz automobila na koje sam nailazio usput… iako moram priznati da mi je u nekoliko navrata znalo nedostajati materijala za popravku određenih komponenti automobila.

1/1

Ipak, najbitnije od svega je to što je vozni model dobar - automobilom u The Followingu je izuzetno lako upravljati i već ćete nakon nekoliko minuta samouvjereno juriti po okolnim poljima žita, gazeći na stotine zombija. Ali, isto tako, treba napomenuti kako ćete automobilom upravljati isključivo iz prvog lica, što bi povremeno moglo uzrokovati i probleme sa preglednošću, pošto ćete dobar dio vremena provesti jureći preko livada sa visokom travom ili kojekakvih usjeva, da bi tek nakon što u njega upadnete, shvatili da je pred vama do prije par sekundi bio kanal za navodnjavanje ili ko zna kakav jarak, iz kojeg se potom treba izvući.

Vaše uživanje u The Followingu će ponajviše ovisiti od toga koliko vam se sviđa automobil koji vam je Techland ponudio, pošto će vam dotični predstavljati glavni način kretanja po mapi igre, za razliku od zabavnog parkoura iz originala.

I dok se na to nije problem navići, mogla bi vam zasmetati činjenica da će vas većina misija slati sa kraja na kraj mape, tako da ćete automobil jednostavno morati koristiti za kretanje okolo, jer trčanje po livadama nije ni približno zabavno ni zanimljivo kao što je to bilo parkouranje i skakanje po krovovima zgrada u originalu.

A kada se već dotičem misija, moram napomenuti kako su me neke od njih u The Followingu znale prilično iznervirati - odradio bih jednu, vratio se do quest givera kako bih pokupio svoju nagradu, a potom bih se morao zaputiti nekoliko kilometara u suprotnom smjeru, gdje me je čekala nova misija... samo kako bi me nakon minutu-dvije nazvao isti onaj quest giver da mi javi kako se trebam vratiti kod njega iz tog i tog razloga. Naravno, to nisam morao uraditi odmah, ali je svejedno bilo iritantno - zašto mi to nije mogao reći odmah i zašto igra toliko uživa u tome da me šalje sa jednog kraja mape na drugi?

Kao i originalni Dying Light, The Following nudi kompetitivni i kooperativni multiplayer. U kompetitivnom ćete ponovo moći uživati u napetim soulovskim invazijama, dok ćete u kooperativnom sada moći uskočiti u tuđi automobil i iz njega pucati na zombije, dok vas saigrač vozi okolo.

(Ovo je čisto retorički; znam da je Techland samo htio da se što više vozim u automobilu koji su mi dali, ali šta ću kada mi to nije zabavno kao parkour?)

Još gore su mi bile situacije u kojima bih zaginuo, nakon čega me igra ne bi vratila u neku od otključanih sigurnih kuća (kao u originalu), nego u neki od okolnih stražarskih/lovačkih tornjeva, koji se otključavaju automatski kada im priđete na nekih stotinjak metara. Šta je u tome problem pitate se? Pa, respawnanje na ovaj način djeluje randomizirano, jer se na tornjeve obično nikada nećete sami penjati, tako da ćete nakon što vas igra baci na njih, osjećati blago dezorijentirano. I, što je još gore, iz tornjeva je nemoguće aktivirati respawnanje automobila, što je pak moguće obaviti iz sigurnih kuća. Tako bi vam se moglo desiti da zaginete, nakon čega se morate pješke vratiti do svog automobila… koji je udaljen 400 metara u jednom, dok vam je cilj misije udaljen 900 metara u sasvim suprotnom smjeru.

I vjerujte mi na riječ kada vam kažem kako ćete u The Followingu vrlo lako ginuti - zombiji su sada opasniji nego ranije i tu je nešto više divovskih, kao i zombija koji vas mogu oboriti sa nogu i ošamutiti na par sekundi. A onda su tu i sukobi sa banditima, tokom kojih se igra pretvara u pucačinu iz prvog lica, što me je samo podsjetilo na neke od najslabijih elemenata originalnog Dying Lighta, jer napucavanje ni ovdje, baš kao ni u originalu, nije nimalo zabavno. Pogotovo ne kada su protivnici ovoliko precizni i kada vas krenu neumorno zasipati sa bombama (kao da nisu bili dovoljno iritantni i prije toga).

Nego, da ne dužim - koliko je sličan originalu, Dying Light: The Following je od njega toliko i drugačiji. Zaboravite na krovove zgrada i zabavno parkouranje po njima, pošto vas ovdje, umjesto toga, čeka automobil koji svako malo trebate voziti sa kraja na kraj mape, kao i misije koje, iako imaju svoje momente, nisu ni po čemu posebne. Tome dodajte još i veći fokus na borbu sa protivnicima, dosadne vatrene obračune sa banditima i previše praznog hoda (nerijetko uzrokovanog iritantnim checkpoint sistemom) i dobićete ekspanziju koja je nešto slabija cjelina u odnosu na svog prethodnika.

But, then again, ne sumnjam da će se mnogim igračima svidjeti smjer u kojem je Techland otišao sa The Followingom; a da i ne spominjem kako one koji kupe paket sa originalnom igrom, ekspanzijom i svim drugim do sada objavljenim dodacima, čekaju sati i sati zabavnog ganjanja sa zombijima.

www.dyinglightgame.com

PLUS
vozni model, izmjena dana i noći i atmosfera slična originalu;

MINUS
priča i likovi, neinspirativne misije koje vas prečesto vuku sa kraja na kraj mape, respawn sistem, manji fokus na parkouru;

SPECIFIKACIJE:
Žanr: gaženje zombija automobilom u open worldu
Razvojni tim: Techland
Izdavač: Warner Bros. Interactive Entertainment
Platforme: PC, PlayStation 4 (testirano), Xbox One