“God fucking damn it!”

Tako sam otprilike mislio započeti recenziju XCOM-a 2 i prije nego sam ga zaigrao, pošto nisam ni sumnjao da ću u toku igre prisustvovati scenama koje je najlakše opisati kao totalni raspad sistema. Znate već kako to ide u XCOM-u - taman kada pomislite da vam sve ide od ruke, naići će misija u kojoj će vam pola vojnika zaginuti u jednom potezu, a drugo pola se uspaničiti, a potom i zaginuti nekoliko poteza kasnije. No, koliko god sam bio spreman na takve situacije, nije mi bilo ni na kraj pameti da bi se nešto slično moglo desiti već u prvoj misiji.

Vidite, na samom početku igre, odmah poslije skriptiranog tutoriala, XCOM 2 me je poslao na misiju u kojoj sam se trebao dočepati izvjesnog generatora, kojeg su neprijatelji čuvali na sredini mape. “Nikakav problem,” pomislio sam, krenuvši svoje vojnike pomjerati sve bliže i bliže generatoru, samo da bih nakon nekoliko minuta naišao i na svog prvog Sectoida, iliti klasičnog XCOM vanzemaljca. A onda sam na teži način naučio da Sectoidi u XCOM-u 2 imaju Mind Control skill od samog početka igre - i da ga redovno koriste kako bi preuzeli kontrolu nad mojim vojnicima.

Međutim, tragediji ni tu nije bio kraj - dok su me drugi protivnici okruživali, isti taj Sectoid je nakon preuzimanja kontrole nad jednim od moja tri živa vojnika, oživio onog četvrtog, koji je zaginuo u prošlom potezu, te ga pretvorio u zombija koji je počeo ganjati preostalu dvojicu. A obzirom da je Murphyjev zakon univerzalan i da važi kako u životu, tako i u XCOM-u, jedan od te dvojice je spletom okolnosti stajao malo preblizu zapaljenom automobilu, tako da se i sam zapalio i ubrzo izgorio. Naravno, ni onom drugom nakon toga nije trebalo puno da se zaputi stopama svojih saboraca i završi na vječnim lovištima.

I tako je okončala moja prva XCOM 2 kampanja - prije nego je i počela.

God fucking damn it, indeed.

Kao i njegov prethodnik (odlični XCOM: Enemy Unknown iz 2012.), XCOM 2 je nepresušan izvor priča poput ove koju ste upravo pročitali, u kojim se gomila zanimljivih sistema i mehanika isprepliću sa vašom spretnošću i srećom - a tu i tamo sa nedostatkom iste.

Ali, XCOM 2 u odnosu na Enemy Unknown donosi i nekoliko bitnih promjena koje će vas svako malo ostavljati ugodno iznenađenim. A kada kažem “ugodno”, mislim na “ugodno na XCOM način” - uzmimo za primjer spomenute Sectoide, koji su Mind Control u prošlom nastavku počeli koristiti tek negdje na pola kampanje, dok ga ovdje koriste već od prve misije. I, kao da im to nije dovoljno, sada imaju i Reanimate, skill koji im omogućava da ožive obližnje leševe i pošalju ih na vas kao zombije.

Osnove igre su identične onima iz originala - tu su strateški segment, u kojem upravljate bazom, istražujete nove tehnologije i birate koje misije ćete obavljati; kao i taktički, u kojem vodite grupe vojnika i sa njima učestvujete u borbama na poteze sa raznoraznim vanzemaljcima (sa svakim vojnikom ponovo možete obaviti ukupno dvije akcije u jednom potezu).

Nego, dosta priče o iznenađenjima koja vas čekaju u igri - vrijeme je da povučem ručnu i kažem koju o većim promjenama koje XCOM 2 donosi sa sobom, a koje svoje korijene uglavnom vuku iz narativnog aspekta igre. Naime, priča novog XCOM-a počinje nekih dvadesetak godina nakon dešavanja iz originala, samo što je Firaxis kao njegov zvanični kraj priznao onaj u kojem je čovječanstvo zapravo izgubilo rat, nakon čega su vanzemaljci zavladali Zemljom.

A dok vanzemaljci vladaju planetom i stanovništvu mažu oči svojom propagandom, XCOM se iz globalne organizacije, potpomognute novcem i resursima različitih država, pretvorio u pokret otpora koji djeluje u tajnosti, oslanjajući se na gerilsko ratovanje, sabotaže protivničkih postrojenja i povremene atentate. Štaviše, tokom kampanje biste se mogli naći i u situacijama u kojima ćete obližnje civile početi posmatrati kao neophodnu kolateralnu štetu, dok granatama budete raznosili protivnike, nadajući se kako u idućem potezu nećete izgubiti nekog od svojih veterana (Makijaveli bi bio ponosan na vas, ako vam je to neka utjeha).

Među najvećim novitetima direktno povezanim sa pričom igre je svakako Concealment, stealth sistem koji omogućava da misije u igri započnete bez da protivnici uopšte znaju da ste tu - u prevodu, u većini misija se možete pokušati šunjati i tiho približiti svom cilju, prije nego konačno zapucate na protivnike.

Pri tome će protivnički vidokrug biti jasno označen na samoj mapi - ukoliko stanete na crveno polje sa ikonicom oka, protivnici će vas vidjeti i potom napasti u svom idućem potezu (također će vas otkriti ukoliko zapucate na njih ili ako nepažljivo uletite u neku zgradu kroz prozor, odnosno ako se zaletite kroz vrata, bez da ste ih prije toga pažljivo otvorili).

Naravno, tu je i dalje fog of war, tako da nećete moći vidjeti protivnike koje ne vide ni vaše jedinice, što važi i za njihov vidokrug i polja koja označavaju isti. Drugim riječima, moraćete biti jako pažljivi prilikom pomjeranja jedinica sa aktivnim Concealmentom, jer je posljednja stvar koju želite ta da svog sakrivenog vojnika na kraju poteza pomjerite direktno ispred protivničkog nosa, nakon čega će vas svi vanzemaljci iz vidokruga zapaziti i napasti.

XCOM 2 stavlja znatno veći fokus na randomizirane elemente, počevši od proceduralno generisanih mapa, preko opreme koju ubijeni protivnici ponekad ostavljaju iza sebe, pa do kontinentalnih bonusa koje ćete otključavati kada dovoljno razvijete mrežu pokreta otpora. I sve to itekako doprinosi replayabilityju.

No, prije nego se ponadate kako ćete se moći prošunjati kroz kompletne misije, bez da protivnici uopšte znaju da ste bili tu, moraću vas malčice razočarati - cijeli taj Concealment sistem će vam najčešće poslužiti tek toliko da postavite zamku za nekolicinu protivnika i da ih napadnete iz zasjede, before all hell breaks loose. I to iz nekoliko razloga.

Prije svega, protivničke patrole i njihove rute su obično relativno blizu jedna drugoj, tako da ćete se rijetko kada moći prošunjati između njih. Umjesto toga ih radije brzinski analizirajte, pripremite zasjedu i zapucajte na njih čim postavite većinu svojih vojnika na Overwatch - to bi vam trebalo omogućiti da se riješite barem jedne patrole prije nego vas napadnu ostali vanzemaljci.

Drugi i još bitniji razlog zašto ćete Concealment obično morati deaktivirati u kratkom roku je taj da je dobar dio misija u igri praćen i ograničenim brojem poteza koje imate na raspolaganju. Trebate hakirati određeni kompjuter? Obzirom da vanzemaljci planiraju obrisati bitne podatke sa istog, imate na raspolaganju osam poteza da obavite svoj zadatak. Cilj vam je uništiti protivnički radio predajnik? Imate deset poteza da ga uništite, prije nego ga vanzemaljci iskoriste za slanje informacija svojim saborcima. Dobili ste zadatak da eliminišete naučnika koji pomaže neprijateljima? Letjelica koja vas može vratiti u bazu će tamo otići bez vas, ukoliko se ne riješite svoje mete i potom dođete do područja za ekstrakciju u dvanaest poteza.

1/1

Ova ograničenja u igru unose dašak svježine i tjeraju vas da razmišljate i krećete se brže nego inače, za razliku od Enemy Unknowna, gdje ste svoje jedinice mogli pomjerati brzinom kornjače, aktivirajući Overwatch na kraju svakog poteza i odugovlačeći 99% misija.

I budite bez brige - broj poteza koji ćete imati na raspolaganju da obavite zadatke je u većini slučajeva sasvim dovoljan da održi napetost, istovremeno vas tjerajući da igri pristupite aktivnije. Također, ograničenja će uglavnom važiti samo do trenutka dok ne obavite svoj zadatak, nakon čega misiju možete završiti u koliko god poteza želite. A tu su i brojne misije bez ikakvih ograničenja, što tempo i raznolikost igre održava na prilično dobrom nivou.

Bržem i aktivnijem pristupu borbama doprinose i novi tipovi protivnika, poput npr. Vipera, dva metra visoke kobre koja vaše vojnike može privući iz daljine svojim dugačkim jezikom, usput ih izvlačeći iz zaklona, ili recimo protivnika čiji area of effect napadi će vas tjerati da izvučete svoje vojnike iz njihovog područja djelovanja u jednom potezu, ukoliko ne želite da izgube dobar dio svog healtha.

Ako vam randomizirani elementi igre nisu dovoljan razlog da joj se stalno vraćate i započinjete nove kampanje, vjerovatno će vas obradovati to što je Firaxis ovaj put zvanično podržao modiranje, što bi XCOM 2 sa vremenom trebalo obogatiti novim mehanikama i zanimljivim sitnicama.

Osim u misijama, brže ćete morati razmišljati i djelovati i u strateškom segmentu igre, koji je u potpunosti redizajniran i gdje više niste jedini koji istražuju nove tehnologije i tako se približavaju kraju igre. Naime, ovaj put i vanzemaljci rade na vlastitim istraživanjima, vezanim za misteriozni projekt kodnog imena Avatar, čiji razvoj ćete pratiti putem posebne skale prikazane u vrhu strateškog interfejsa. A ukoliko se ista napuni do kraja, vanzemaljci pobjeđuju, a vas čeka dobri stari Game Over ekran.

Zbog toga ćete stalno morati biti na oprezu i gledati kako da usporite vanzemaljsko istraživanje, što ćete postići obavljanjem story misija ili sabotiranjem protivničkih baza, koje će redovno iskakati u raznoraznim zemljama svijeta. Naravno, pošto Jake Solomon i njegova ekipa iz Firaxisa vole kompleksne sisteme, spomenute baze će biti sakrivene, tako da ćete morati što prije razviti mrežu pokreta otpora u što je više moguće zemalja, kako bi uopšte mogli otkriti njihove lokacije.

Od drugih promjena u strateškom segmentu igre, tu je i znatno manji broj inžinjera, kojima ćete sada sami morati davati zadatke - možete ih npr. poslati da grade nove prostorije u vašoj bazi, ili ih možete poslati u već postojeće, kako bi poboljšali njihovu produktivnost (na taj način, inžinjeri mogu ubrzati razvoj novih eksperimentalnih oružja, ili recimo količinu energije koju proizvode vaši generatori).

Također, tu su i Dark Events, događaji koji će se povremeno odvijati na strateškoj mapi, kada će vas igra natjerati da izaberete najmanje zlo od nekoliko ponuđenih, pošto u pravilu možete kontrirati samo jednom aktuelnom Dark Eventu. Da li vam je manji problem ako protivnici ubrzaju gradnju svojih tajnih baza, ili ako njihovi vojnici u taktičkom segmentu igre dobiju dodatni armor? Šta god da odlučite, budite sigurni da će vam se loše piše…

I tu dolazim do priče o tome kako su strateški i taktički segmenti igre u XCOM-u 2 znatno bolje povezani nego u njegovom prethodniku. Pored onih očiglednih veza, poput razvoja novog oružja ili armora, koje vaši vojnici kasnije mogu nositi u misijama, u XCOM-u 2 ćete nailaziti na situacije kada će i vaše druge odluke u strateškom segmentu utjecati na taktički (i obrnuto). Na primjer, ukoliko na strateškoj mapi ne kontrirate Dark Eventu koji vanzemaljcima daje dodatni armor, u idućih nekoliko misija ćete nailaziti na protivnike sa tim armorom. Ili, ako npr. u toku misije naiđete na kompjuter koji je moguće hakirati, dobićete priliku da se eventualno dočepate dodatnih resursa koje kasnije možete upotrijebiti u strateškom segmentu igre.

I ne, nije vam se učinilo - spomenuto hakiranje, kao i dodatni armor su elementi kojih nije bilo u Enemy Unknownu, a koji su se odlično uklopili u postojeće gameplay mehanike.

Hakiranje je prilično jednostavno - mogu ga obavljati svi vaši vojnici (neki malo efikasnije od drugih, ovisno od svoje klase i opreme), a sve što trebate uraditi je procijeniti da li je potencijalna nagrada vrijedna rizika. Sa druge strane, armor funkcioniše tako što smanjuje štetu koju primaju određene jedinice - ukoliko protivnik ima npr. dva poena armora, dotični će smanjivati štetu koju mu nanosite za dva, sve dok ga ne uništite eksplozijama, ili ga zaobiđete korištenjem specijalne municije, odnosno skillova koje imaju određene klase.

Naravno, sve to će utjecati na odluke koje donosite prilikom odabira vojnika za iduću misiju, ali i na istraživanje novih tehnologija i razvoj novih oružja.

A osim što svi ti noviteti i promjene zvuče super u teoriji, izuzetno mi je drago što su se prilično dobro pokazali i u praksi, iako biste u prvih nekoliko sati mogli imati problema sa navikavanjem na nivo izazova koji vam igra pruža.

XCOM 2 će tako u početku biti brutalno težak - vaši vojnici će imati malo healtha (i nimalo armora, hvala na pitanju), a protivnici će im nanositi puno štete i nerijetko ih ubijati u svega nekoliko hitaca. Isto tako, na probleme ćete nailaziti i na strateškoj mapi, gdje će vanzemaljske baze iskakati lijevo i desno, a projekt Avatar napredovati naizgled nezaustavljivom brzinom, dok se vi budete gubili u gradnji svoje baze i istraživanju novih tehnologija bitnih za priču.

Ali, kada konačno pohvatate osnove i naučite koristiti sve dostupne alate i opremu (od različitih dodataka za oružja, pa do kojekakvih mamaca i dimnih bombi) - i kada shvatite koji redoslijed istraživanja tehnologija i gradnje novih prostorija u bazi vam najviše odgovara, situacija će postati podnošljivija, a igra bi sa vremenom mogla postati i relativno lagana... bar na prvih nekoliko nivoa težine.

I to je više-manje jedina zamjerka koju imam na račun XCOM 2 gameplaya - nakon što izgubite kampanju ili dvije, a onda u trećoj konačno pametno razvijete bazu i unaprijedite opremu svojih vojnika (koji tada prestaju izgledati kao pripadnici pokreta otpora i počnu ličiti na uglancane Power Rangerse), igra bi vam mogla postati relativno lagana. Pa vi razmislite da li će vam to i koliko uopšte smetati, pogotovo jer su sada tu i znatno veći stepen randomizacije, kao i zvanična modding podrška.

Nažalost, odlični noviteti, zanimljive mehanike i napeta atmosfera nisu jedine karakteristike XCOM-a 2 - tu je i nekoliko problema koji bi vam mogli zasmetati, ili vas čak natjerati da sačekate da Firaxis izbaci patch ili dva prije nego igru uopšte i zaigrate.

Iako više nećete imati problema sa odabirom polja na koje želite pomjeriti svoje vojnike, ponekad ćete teško nanišaniti polje na koje želite lansirati granatu, ukoliko recimo pokušavate pogoditi udaljene protivnike koji su na većoj nadmorskoj visini u odnosu na vas. Uz to, igra bi ponekad (istina, jako rijetko) mogla pogrešno protumačiti vaše komande - meni se npr. desilo da vojnik čučne u zaklon, umjesto da ispali granatu tamo gdje sam mu rekao.

Za početak, čini mi se kako bi framerate mogao i trebao biti nešto stabilniji, pošto iz ko zna kojih razloga skače gore-dole - i to ne samo u misijama, nego i u strateškom dijelu igre, dok upravljate bazom i istražujete nove tehnologije (da se razumijemo, igra je uprkos tome i više nego igriva, čak i na grafičkim karticama koje nisu daleko od minimalnih GPU zahtjeva, poput recimo dobrog starog GeForcea GTX 560 Ti).

Pored toga, ljudi se žale i na raznorazne bugove, od kojih ja nisam naišao ni na jedan koji bi mi pokvario uživanje u igri… ako zanemarim one čudne grafičke glitcheve koji su se iz čista mira pojavili u zadnjoj misiji, a zbog kojih je igra izgledala kao da se predozirala LSD-om.

I da, nakon nekih 45 sati igre, XCOM 2 se jednom i srušio na desktop, ali obzirom da me je tako samo podsjetio da bi bilo krajnje vrijeme da se posvetim drugim obavezama, to mu na kraju nisam ni zamjerio.

Najkraće rečeno, XCOM 2 je fantastičan. Tu je sve ono u čemu smo uživali u originalu - od napete atmosfere i opasnih vanzemaljaca, pa do izazovnih misija i neizbježnih tragedija u kojima će vam ginuti najbolji vojnici - samo što je sada svaki aspekt igre osvježen sa novim, nerijetko kompleksnijim, ali svakako boljim i zanimljivijim mehanikama. Tamo gdje smo u Enemy Unknownu igrali na sigurno, u XCOM-u 2 moramo biti brži i pametniji. A tamo gdje smo se u Enemy Unknownu osjećali sigurno, u XCOM-u 2 ćemo strepiti od straha i nadati se najmanje lošem ishodu idućeg poteza.

Istina, igra ima svojih mana (i to pretežno tehničke prirode), ali je dotične vrlo lako zanemariti kada pogledate na sat i shvatite da ste ponovo dočekali rano jutro uživajući u nikad boljem XCOM taktiziranju i nadmudrivanju sa prokletim vanzemaljcima.

https://xcom.com/

PLUS
atmosfera, nove mehanike fokusirane na gerilsko ratovanje, proceduralno generisane mape i drugi randomizirani elementi, podrška za modove, redizajnirana strateška mapa;

MINUS
problemi sa framerateom, poneki bug tu i tamo, igra u kasnijim stadijima kampanje može postati relativno lagana;

SPECIFIKACIJE:
Žanr: TBS
Razvojni tim: Firaxis Games
Izdavač: 2K Games
Platforme: PC