U Firewatch sam se zaljubio na prvi pogled, čim sam vidio onaj predivni (i vrlo narandžasti!) artwork sa tornjem u šumi, sa kojim je razvojni tim Campo Santo najavio svoj debitantski naslov. Naravno, toj ljubavi je doprinijela i interesantna premisa igre, kao i činjenica da iza nje stoji nekoliko meni izuzetno dragih developera.

Naime, Firewatch vas stavlja u ulogu Henryja, čovjeka koji je svoj stari život ostavio iza sebe i otišao u divljinu Wyominga, gdje će iz svog vidikovca čekati i pratiti šumske požare i gdje će mu jedinu vezu sa ostatkom svijeta predstavljati voki-toki i nadzornica Delilah sa druge strane radio-veze. No, Henry će ubrzo otkriti kako ga u šumama Wyominga osim usamljenosti, čeka i velika misterija…

A sve to potpisuje developerski dream team, u kojem su svoje mjesto našli - između ostalih - glavni dizajner Mark of the Ninje, Nels Anderson; dizajneri i scenaristi prve sezone Walking Deada, Jake Rodkin i Sean Vanaman; Olly Moss, umjetnik kojem možemo zahvaliti za već spomenuti artwork koji obara sa nogu; kao i James Benson, animator koji iza sebe ima predivni Ori and the Blind Forest i gomilu videa poput funky Dance Fortressa 2.

I kako ne ostati zaintrigiran kada vam takav razvojni tim obeća igru kao što je Firewatch?

Ukoliko ste imalo pratili razvoj Firewatcha, vjerovatno ste primjetili kako je Campo Santo priču igre krio kao zmija noge - i to potpuno opravdano, obzirom da je u pitanju jedan od onih naslova koji u prvi plan stavljaju svoje narativne elemente, u čijem otkrivanju ćete najviše uživati ako ga zaigrate na slijepo. Stoga je sve što ću vam reći o priči to kako je pred vama misterija koja će vas do samog kraja tjerati da se pitate šta će se dalje desiti i šta vas to zapravo vrijeba u divljini Wyominga.

Međutim, ono što vam mogu reći bez straha od spoilera je da ćete tu misteriju otkrivati konstantno komunicirajući sa svojom nadzornicom putem spomenutog voki-tokija, tako oblikujući vezu koju Henry i Delilah moraju održavati kako zbog posla, tako i zbog činjenice da taj posao od njih traži da sami samcati sjede u svojim tornjevima, okruženim kilometrima i kilometrima nepreglednih šuma i planina.

Sam sistem konverzacija je najlakše uporediti sa onim iz Walking Deada - kada vam se Delilah javi, obično ćete imati nekih 15-30 sekundi da odaberete jedan od ponuđenih odgovora. Pri tome ćete na ekranu uvijek jasno vidjeti ono što će Henry reći, tako da se ne morate brinuti o situacijama poput onih iz Fallouta 4 ili Mass Effecta, gdje ste povremeno prisiljeni nagađati šta će vaš lik reći ukoliko odaberete neku od nejasnih dijaloških opcija.

Osim toga, na Walking Dead će vas podsjetiti i to što je tišina sasvim validan odgovor, na koji će Delilah, ovisno od situacije, reagovati upravo onako kako biste i očekivali - nekada će se naljutiti (nakon čega je nećete moći kontaktirati neko vrijeme), nekada će shvatiti da je vrijeme da vas ostavi na miru, a nekada će vas pokušati nasmijati.

Delilah će isto tako prirodno reagovati i na vaše druge odgovore i započete konverzacije - ja sam npr. planirao role-playati Henryja kao ćutljivog lika koji je pobjegao od svog starog života kako bi se odmorio od ljudi u miru i tišini… da bih ubrzo primjetio kako je zivkam svako malo. U početku su se ti pozivi svodili na prijavljivanje oborenih stabala ili recimo razbacane odjeće i limenki koju su kamperi ostavili iza sebe, uspostavljene čisto kako bih čuo što više različitih dijaloga. No, kada se Delilah našalila na moj račun, primjetivši konstantne pozive, shvatio sam da već neko vrijeme (u biti, od samog početka igre) zapravo istinski uživam u svakom razgovoru sa njom.

1/1

Tom uživanju u razgovorima sa jedne strane doprinosi kompleksnost dijaloškog sistema i njegove reaktivnosti, dok sa druge imamo odličan scenario, koji me je oduševio na samom početku igre, a potom držao prikovanim uz ekran do njenog kraja. Tako mi je već u prvih nekoliko minuta bilo stalo do Henryja i njegove životne priče koja ga je dovela u planine Wyominga, da bih tokom idućih nekoliko sati uživao kako u smiješnim i tužnim, tako i intrigantnim, a ponekad čak i zastrašujućim situacijama u koje me je igra bacala.

A osim što ćete svako malo pričati sa svojom nadzornicom, u Firewatchu ćete konstantno istraživati i okolne šume i kanjone, iako vrijedi napomenuti da od igre ne trebate očekivati tradicionalne zagonetke ili probleme kakve rješavate u drugim avanturama. Umjesto toga, Delilah će vam jednostavno javiti gdje trebate otići i šta tamo trebate uraditi, nakon čega ćete se uhvatiti svoje vjerne mape i kompasa (koji izgledaju kao da su ispali iz Far Crya 2, što i ne čudi, obzirom na to koliko Campo Santo ekipa voli tu igru), te zaputiti ka cilju.

Usput ćete moći i skrenuti sa utabane staze i tako pronaći raznorazne sitnice koje su tu tek kako bi obogatili svijet i atmosferu igre, poput recimo predivnih pejzaža o kojima možete pričati sa svojom nadzornicom - i usput ponovo ostati oduševljeni načinom na koji Delilah priča sa Henryjem, dok joj ovaj objašnjava u koje planine i šume sada zapravo gleda.

I dok će vam Delilah uvjerljivo odgovarati u skoro svakoj prilici, tu i tamo ćete naići na situacije u kojima neće adekvatno reagovati na ono što se dešava. Na primjer, kada nađete sjekiru sa kojom možete posjeći obližnje bodljikavo grmlje i tako sebi otvoriti prethodno nedostupan put, Delilah će vam objasniti da oruđe koje ste pronašli nije klasična, već planinarska sjekira... da bi vam potom isto to objasnila i kada konačno priđete spomenutom grmlju, nekim čudom nesvjesna vašeg razgovora od prije nekoliko sekundi. Ali, takve situacije se mogu nabrojati na prste jedne ruke - jedne se sjećam sigurno, a čini mi se da je tu negdje bila još jedna, relativno slična.

Nešto veći problem od tog je onaj sa performansama na PlayStationu 4, gdje framerate osjetno varira, a igra zašteka prilikom automatskog spašavanja pozicije, kao i u situacijama kada brzo okrećete kameru ili kada trčeći ulazite u novo područje, koje igra nije stigla na vrijeme učitati. Naravno, ukoliko Firewatch planirate igrati na adekvatnoj PC konfiguraciji, ni to vam ne bi trebao biti problem, baš kao što se nadam da vas neće spriječiti ni u uživanju u PS4 verziji igre, ukoliko je jedino tako možete zaigrati.

U tih nekoliko sati, koliko mi je trebalo da odigram Firewatch, u šumama i planinama Wyominga sam se počeo osjećati kao kod kuće. Svaki put kada bih se vratio u svoj toranj, osjećao sam se sigurno, a svaki put kada bih ga napuštao, uživao sam u načinu na koji Henry silazi niz stepenice pridržavajući se rukom za daske iznad glave. Svaki izlazak i zalazak Sunca posmatran sa tih planina je bio veličanstven prizor, a svaki kontakt sa Delilah povod za uživanje u daljem oblikovanju njene i Henryjeve veze. A kada su se na kraju igre konačno zavrtili creditsi, sa ogromnim osmijehom na licu sam shvatio koliko mi je drago što sam imao priliku da je odigram.

Ako vam to ne zvuči kao dovoljna preporuka, onda stvarno ne znam šta hoće.

http://www.firewatchgame.com/

PLUS
priča, atmosfera, konstantni razgovori sa Delilah, fantastična glasovna gluma, muzika, predivni vizuali;

MINUS
problemi sa framerateom na PlayStationu 4;

SPECIFIKACIJE:
Žanr: exploration mistery
Razvojni tim/izdavač: Campo Santo
Platforme: PlayStation 4 (testirano), PC